Kako izgleda hodati tim cipelama, kao odgovor na Libresse inicijativu #pričeiznutra sa W! je podelila Nataša iz Vršca.

“29 godina nije malo, ali moja želja da postanem majka jeste. Nisam surovi karijerista, ali bih volela da se prvo poslovno ostvarim, a onda razmišljam i o drugim stvarima. Ako bi me pitali kada će to biti - velika verovatnoća nikad.

Kakav je to uopšte problem? Za mog poslodavca nikakav, ali komentari društva i okoline su za mene jedan od glavnih. Kada kažem svoje mišljenje. Stav. Ili nemanje želje da se ostvarim kao majka. Nisam feministkinja, niti rušim barijere, samo želim da jasno stanem iza stava da je moj život - moja odluka! Ako nekada budem želela dete - super, ukoliko ne - to je opet okej.

Zapravo, konačno sam na poslu koji zaista volim, a nedavno sam raskinula i teskobnu dugogodišnju vezu. Želela sam brak i decu - baš kako to ide, ali su se ti snovi rasprsli. Pogled na budućnost i prioriteti su se jednostavno promenili, a sve bi bilo super da nije onih koji su me zbog toga žestoko osudili. Što bi rekli: “Biološki sat će mi otkucati”.

Ok! Priznajem da me je to strahovito uplašilo, ali ne znam da li ste ikada osetili da se ono što treba ili mora, zapravo ne slaže sa onim što želite. Međutim, ne budem lenja već počnem studiozno da istražujem. “Mama posle 35”, “Šta se dešava sa telom žene koja nije imala porođaj”, “Odlaganje trudnoće i druge mogućnosti”.

Hmmm. Druge mogućnosti - idealano za mene!

Bilo je lakše kada sam videla da nisam usamljen slučaj i da postoji milijardu žena na svetu koje se trenutno bore, prvo sa sobom, a onda i sa drugima. Preispituju se, traže razumevanje, pa onda izgrade i jasan stav.

Boriti se protiv društvenih stereotipa nije lako, ali izbor je samo na vama. Uzmi ili ostavi. Ja sam uzela stvar u svoje ruke i da, trenutno živim u Vršcu i svaki dan se borim sa objašnjenjima da možda nemam materinski instinkt. Da. Možda nikada neću naći partnera koji će se tome prilagoditi. Da. Nemam problem da potencijalno ostanem sama. Ali, DA, imam problem da mi neko nameće mišljenja. Da mi objašnjava zašto su mi stavovi društveno neprihvatljivi. I da bi ipak trebalo da radim sve po redu, iako to ne želim. Ali zato ponovo kažem.

Ni sad, a možda ni nikad. Moj život - moja stvar!“