Tatjana Bašević, poznata kao Angel Tatjana, jedna je od naših najlepših manekenki. Samo na Instagramu prati je preko 55 hiljada pratilaca, a poznata je kao osoba britkog jezika koja se ne libi da javno iznese svoje stavove.

Ipak, mnogi ne znaju da se iza lepog lica i osmeha krije više nego naporan životni put pun odricanja.

Tatjana je rođena u Švajcarskoj, a kako je i sama nebrojeno puta istakla, osećala je da tamo ne pripada. Drugačiji mentalitet, hladni i nedruželjubivi ljudi... ono je što joj je oduvek smetalo, te su joj neke od najlepših uspomena iz detinjstva upravo letovanja u Srbiji, kada je raspust provodila kod bake i deke.

- Srbi su najlepši narod i spolja i iznutra, imamo običaje i istoriju koji se ne mogu kupiti švajcarskim novcem - rekla je manekenka jednom prilikom.

angel tatjana
printscreen/instagram/angel.tatjana 

- Sa 13 godina me je tata doveo prvi put u Beograd, od tada sam zaljubljena u ovaj grad. Nešto u meni mi je od tad govorilo da je ovo moj dom, jer se u Švajcarskoj nikad nisam osećala kao kod kuće i znala sam da neću provesti život tamo. U međuvremenu sam se selila dosta po svetu, ali pre šest godina sam definitivno odlučila da je Beograd mesto gde želim da gradim sve - priča Tatjana za Blic Ženu.

Išla u školu za decu sa posebnim potrebama

Školovanje u Švajcarskoj je takođe nešto što je za manekenku bilo veoma komplikovano. Tatjana je morala za sve duplo da se bori, a kao i ostale stvari u toj zemlji, nije smela da se ističe ili odskače od ostatka dece.

- U drugom razredu, moja učiteljica je primetila da se moje ponašanje promenilo, postala sam dosta odsutna. U tom trenutku su se moji roditelji razvodili i to se naravno odrazilo na mene. Međutim, osnovnu školu sam završila i upisala sam jednu od najprestižnijih gimnazija u Švajcarskoj, i tek tada kreću moji pravi problemi. Tada sam imala 13 godina, moji porodični problemi su eskalirali, a ja nisam mogla da se fokusiram na školu i onda sam morala iz gimnazije da se prebacim u srednju školu. Tada su se umešali i socijalni radnici jer su mislili da imam jedan oblik autizma, tj HFS sindrom. Nakon čega sam se upisala u gimnaziju za autističnu decu. U razredu nas je bilo malo, od tri do pet. A zanimljiva stvar je ta što su i sami profesori imali blaži oblik autizma. Ta škola je u tom trenutku bila spas za mene. Posle godinu dana sam se vratila u ekonomsku gimnaziju, tada sam se već bavila manekenstvom. Pored toga sam živela sama i radila. Na kraju sam upisala fakultet, odnosno akademiju. U jednom trenutku sam odlučila da se ispišem iz škole i krenem u Los Anđeles. Na današnju sreću, nisam otišla - priča Tatjana.

"Mislila sam da ću umreti, nisam mogla da dišem"

Jedno vreme zbog anksioznosti nije mogla da funkcioniše, i da svoj problem nije rešila na vreme, sada bi mogao da ima velike posledice na svakodnevnicu do kraja njenog života. Nekoliko trauma koje je ignorisala, doveli su je do jedne situacije posle koje je počela da gleda na anksioznosti iz drugog ugla.

- Meni je bilo nejasno šta je to i imala sam predrasude kao i većina ljudi prema reči "anksioznost". Dok jedno veče nisam mislila da ću umreti jer nisam mogla da disem, ne mogu da stojim, srce hoće da mi eksplodira - nišim izazvanim. I trebalo je nekoliko napada da bih shvatila da nesto nije uredu sa psihom, a ne telom. I jednom kada sam ušla u materiju i shvatila o čemu se radi, već mi je bilo 80 odsto lakše jer sam svesna protiv čega se borim ili sta me napada, a ne više trip da nesto fizički sa mnom nije okej. Pronasla sam koren, tj uzrok šta u meni budi napade i rešila ga - objašnjava Tatjana.

Miss Švajcarske

Tatjana je bila uspešna u manekenstvu, ali način na koji su je predstavljali mediji u Švajcarskoj joj se nije dopao i konačnu tačku na karijeru modela je odlučila da stavi kada se preselila u Srbiju.

- Svoj prvi ugovor sam potpisala sa 13 godina. Agent u Cirihu me je zaustavio na ulici i tako je sve krenulo - kaže Tatjana.

Sa 13 godina je mislila da će biti na svetskim revijama po svetu, ali to se nije dogovodilo. Vremenom su se promenili standardi u manekenstvu, i tada je shvatila da se njen veliki dečiji san neće ispuniti do kraja.

- Prestala sam sa 22 godine jer sam već dosta postigla od ciljeva koje sam sebi postavila u manekenstvu. A i od pocetka sam smatrala da je to posao koji je "prolazan" kao i da ima drugih stvari koji me više zanimaju - ističe Tatjana.

U periodu u kom se bavila mankenstvom, Tatjana je bila i na takmičenju za Miss Švajcarske.

- Jedno ogromno iskustvo s obzirom na to da je ta godina bila jako specifična. Takmičenje je trajalo devet meseci, duga putovanja, snimanje emisije i finale koji se održalo ispred skupštine. Vreme koje nikada neću zaboraviti i na čemu sam veoma zahvalna - završava Tatjana.