Da nam je neko pre godinu ipo dana rekao da će se pojaviti virus koji će potpuno zaustaviti svet i obustaviti život kakav poznajemo, verujemo da niko u to ne bi poverovao. Jer, ruku na srce, ovako nešto, barem većini, moguće je bilo samo u naučno-fantastičnim filmovima. 

Međutim, 13 meseci kasnije, i dalje bijemo bitku sa koronom, a kako se i očekivalo, pojavile su se sve moguće struje, ali i infromacije, od kojih su mnoge lažne, te naravno ne smemo zaboraviti ni teorije zavere - jer gde bez toga nešto da prođe.. 

Od toga da 5G mreža uzrokuje širenje virusa, preko onoga da će nas čipovati kroz vakcinu, pa sve do, možda najpopularnijeg u poslednje vreme - da se čisti ljudska populacija kako bi na svetu ostalo samo milijardu ljudi, onih "odabranih"...

Sve informacije na kojima se takve teorije zasnivaju se mogu lako proveriti - i opovrgnuti, a upravo o tome piše dr Miloš Babić, molekularni biolog i neurobiolog sa sa sedištem u San Dijegu, na svom blogu. 

Dr Babić je predočio sva najvažnija istraživanja koja su čvrst, naučni dokaz da koronavirus postoji. Zatim, detaljno je objasnio zašto teorija o trovanju naroda iz aviona nikako ne može biti tačna.

Naučnik je predočio kako i koliko zarađuju antivakseri, kao i od čega zarađuju velike farmaceutske kompanije dok brojni misle da su vakcine njihov najvažniji izvor prihoda.

Najzad, Babić ukazuje šta nas zapravo truje i o čemu ustvari treba da brinemo.

vakcina
Freepik/Freepik 

Prenosimo tekst sa njegovog bloga u celosti:

Izolacija uma

"Pita anonimna osoba u komentarima na Fejsbuku: "Kako da ja sad verujem u te vaše priče o epidemiji, kada taj virus o kome toliko pričate nikada nije nigde izolovan?"

Nije jedina koja ovo pita, onako pobedonosno i dobrim delom prezrivo. Ovo je tvrdnja koja se mogla čuti poslednjih nedelja dosta puta. Šire se i klipovi u kojima jedna naša žena (psiholog po profesiji) to isto priča i na televiziji. Ima i par lekara (na sreću mali broj) koji isto misle da virus nije izolovan, nikada. Da ne postoji.

Najteži deo u odgovaranju na ovo pitanje je izabrati koji odgovor da se da.

Možemo dati kratak odgovor. Nešto tipa:

Idite i ukucajte "isolation sars-cov-2" u bilo koji pretraživač, i dobićete odmah naučne studije o izolaciji virusa. Recimo, tu je studija, koja opisuje prvu izlaciju u Kini, i u kojoj doslovno imate podnaslov "Izolacija" ispod koga je detaljan opis procedure kojom je novi virus izolovan.

Možemo dati duži i detaljniji odgovor:

Virus je izolovan u decembru 2019-te godine u Kini, pa zatim u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Nemačkoj, Španiji, Italiji, i Americi. Onda je takođe izolovan u skoro svim drugim zemljama na svetu do kraja maja 2020.

Virus je u istom periodu snimljen elektronskim mikroskopom i u vidu izolovanih virusnih čestica, i u toku infekcije ćelija, i u toku replikacije, i u toku procesa sastavljanja novih viralnih čestica. Novom virusu je još 5. januara 2020. sekvenciran genom, a posle toga su razlučene strukture njegovih proteina.

Možemo da kao odgovor damo sliku:

virus kovid
Nature communications 

Ovo je jedan jako lep snimak elektronskom tomografijom, kako se sastavljaju novi SARS-CoV-2 virioni. Sivi deo je sama fotografija, direktno. Ispod svake fotografije, u boji, stoji 3D rekonstrukcija na osnovu analize gustina u toj fotografiji. U rekonstrukciji: zeleno su membrane unutar zaražene ćelije, ljubičasto je virusna membrana koja se iz nje odvoji, žuto je čuveni "šiljak" protein, a plavo su VRNP čestice.

Te VRNP čestice se, usput, sastoje uglavnom od virusne iRNK. Kada vas virus zarazi, on u vaše ćelije ubaci te čestice, i sve te svoje iRNK molekule. Vaša ćelija to zatim čita kao instrukcije – i na osnovu njih počne da sama proizvodi nove viruse, da ometa vaš sopstveni imuni sistem, i da proizvodi bolest. Ljudi se danas boje Fajzer vakcine koja u ćelije ubacuje mali iRNK za jedan virusni protein, sa ciljem da proizvede imunitet… ali ne boje se virusa koji u ćelije ubacuje stotine drugih iRNK kojima je cilj da budu destruktivne i da izazovu bolest.

A nekada možda i treba da budemo malo grublji:

U Srbiji je nekih pola miliona ljudi primilo Sinofarm vakcinu. Dotična vakcina se proizvodi tako što se virus izoluje, pa se ubije, pa se ubaci u bočicu. Kako sastavljate u svojoj glavi ideju da niko nikada nije izolovao virus, kada imate oko sebe toliko ljudi koji su doslovno primili injekcije sa ubijenim izolovanim virusom?

Kako vas nije sramota da tako kažete nešto što je tako trivijalna neistina, nešto što ste mogli da proverite i vidite da je faktički netačno za manje od minuta? Nešto za šta ste mogli da shvatite sami da ne može biti tačno, da ste samo napregli mozak na trenutak i primenili osnovnu logiku na situaciju oko sebe?

Izbor odgovora ostavljam čitaocu.

vakcina
Freepik/Freepik 

Kada odrasli ljudi maštaju

U biologiji postoji mnogo nepoznanica i nejasnoća. Ali postoje i stvari koje veoma jasno znamo. Znamo šta su to virusi. Znamo kako se oni prenose, i znamo da naše telo ima čitave sisteme koji služe za odbranu protiv njih. Možemo da pratimo kako se virusna čestica ponaša kada stigne do zdrave osobe, kako ulazi u ćelije, i kako se tamo replikuje.

Možemo takođe da vidimo da virusa prosto nema u telima ljudi koji nisu zaraženi, bez obzira koliko bili bolesni od nečeg drugog. Virusi imaju svoje gene, svoje ponašanje, svoju biohemiju, i razne vrste virusa su jednako različite koliko su konji različiti od pingvina. Nikakvi toksini, otrovi, niti bilo šta slično ne može da "proizvede virus" u zdravom organizmu. 

Studije kroz koje smo sve to naučili su produkt dva veka krvavog i teškog naučnog rada. Proizvele su ih generacije stručnjaka, nebrojeni Nobelovci, najveći umovi čovečanstva. I kada kažem da je to bio "krvav rad", tu reč koristim doslovno: stotine miliona ljudi je kroz vekove umrlo od raznih virusa, dok su se ti naučnici i lekari mučili da korak po korak otkriju šta se događa, i da bolesnima spasu živote (neretko i po cenu sopstvene smrti).

U toku 20. veka, velike boginje su ubile tri stotine miliona ljudi. Sve do 1960, svake godine je u svetu od morbila umiralo 600.000 dece (a milioni su ostajali gluvi ili sa neurološkim i disajnim poremećajima). Za difteriju nema globalnih podataka, ali samo u Americi, samo 1920-te godine, od ove bolesti je umrlo između 13 i 15 hiljada ljudi.

Svratite do neke starije crkve, sa starim grobljem. Zamolite popa da vas pusti da pogledate krštenice i umrlice od pre sto godina. Uporedite sami, koliko je ljudi umiralo mlado i od čega, koliko dece. Pogledajte datume na grobovima iz tog perioda. Svojim očima.

Ovoga danas više nema pre svega zato što smo naučili šta su to virusi. Onda smo saznali zašto je jako teško proizvesti lekove protiv njih, i našli smo da možemo da ih sprečimo pomoću vakcina. Kroz široku vakcinaciju, sve te smrti i bolesti su prvo nestale, a onda su dve generacije kasnije i zaboravljene.

I onda dođemo tako danas i do ljudi koji mrtvi-hladni kažu "virusi ne postoje."

Što kaže narod, lupi i ostane živ.

Ali avioni ostavljaju tragove!

Jasno se sećam jednog leta, sredinom 80-tih. Bio sam na selu kod babe i dede u Vojvodini, na polju, i gledao sam avion kako leti preko neba – i iza sebe ostavlja trag. Pitao sam mog dedu o tome, i on je – zemljoradnik kome je rat prekinuo osnovnu školu! – polako i strpljivo objasnio da kada avion leti kroz vlažan vazduh, ta vlaga se kondenzuje, i da tako nastaje oblak malih kapljica iza aviona. Takav je bio čovek, strpljiv, dobar sa decom i dečjim pitanjima, i sa iznenađujućim dubinama.

avion
Freepik/onlyyouqj 

To je bilo pre skoro četrdeset godina. Danas preko neba leti između četiri i šesnaest puta više aviona nego tada (u zavisnosti od države). Letovi koji su bili retki, između neprijateljskih zemalja istoka i zapada, su danas rutinska stvar. I kada je vazduh vlažan, svi ti letovi ostavljaju tragove na nebu.

Kada sam prvi put čuo za priču o kemtrejlsima, pre nekih desetak godina, mogao sam samo da se smejem. To mi je tada izgledalo kao najgluplja od svih pseudonaučnih teorija na Internetu – nešto što niko pismen ne bi mogao da uzme ozbiljno. Gledajući sada ove što tvrde da virusi ne postoje, ili ljude koji misle da je Zemlja ravna, dođe mi da plačem koliko sam bio naivan.

Kažu mi sada, prskaju nas sarinom! Nervnim otrovom! Užas!

Kažem ja njima, s obzirom da je sarin bezbojan, bezmirisan, bezukusan gas, sve i kada bi ga neko prskao, ne bi se to videlo kao trag na nebu.

Oni se zbune, pa onda promene kolosek: pa dobro, ne znam čime nas prskaju, ali eto, prskaju nečim, truju nas, užas! Pogledaj sve te tragove po nebu!

Kao i sa izolacijom virusa, ovde postoji mnogo odgovora koji se mogu dati.

Možemo, kao misaoni eksperiment, razmisliti šta bi bilo da neko stvarno prska nekim otrovom iz vazduha? Neki teški metal, ili neki neurotoksin, ili praktično bilo šta otrovno?

Pa, prvo bi pomrle sve žabe, pa zatim sve ribe. Neko vreme nakon što Dunav i Sava postanu prekriveni slojem mrtvih riba koje su isplutale na površinu, počele bi da odumiru ptice, i da se razboljevaju bebe. Onda bi sve bebe u Srbiji pomrle, dok bi mala deca počela da se razboljevaju masovno. I tek negde u tom trenutku bi prvi odrasli ljudi počeli da dobijaju simptome.

Jer, na kraju krajeva, iz osnovne toksikologije znamo da "doza čini otrov." Ovo je princip koji je poznat još od srednjeg veka, i koji u modernoj nauci ostaje u vidu takozvane "dozno-zavisne relacije" (engl. dose response curve) – farmakološke i matematičke jednačine koja određuje otrovnost nečega na osnovu unesene količine. Svaka stvar (čak i čista voda) postaje otrov ako je unesena doza dovoljno visoka.

zastitne maske
Freepik/prostooleh 

A opasna i smrtonosna doza zavise od koncentracije u telu: što je manje telo, i što to telo bolje apsorbuje otrov, to ranije umire. Potrebno je mnogo manje otrova da se ubije beba (ili mala životinja) nego odrasli čovek. A ako prskaju, onda smo svi izloženi istoj dozi iz vazduha. I pre bolesti kod starih i odraslih, imali bi smo smrt beba i dece.

Ako je toksikologija preteška i prevelika reč, možemo pitati te ljude odakle mesto za sav taj otrov u avionu? Pogledajte kroz dvogled, koliki je avion, a koliki trag ostaje iza njega. Možete da izračunate koliko zapremine treba da bi nastao takav trag iza aviona. Avion koji je od nosa do repa pun tečnosti bi mogao da ostavi jednu kratku, tanku crticu na nebu pre nego što bi se ispraznio. Morao bi da za sobom vuče desetak ogromnih tankera i da iz njih crpi zalihe, da bi ostavio liniju od horizonta do horizonta.

Možemo ih pitati gde bi palo nešto što je izbačeno iz aviona na deset kilometara visine? Svakako ne u Srbiji; već negde u Češkoj ili Poljskoj. Ako neko želi da prska Srbiju, mora da prska iznad Sredozemnog Mora, ili iznad Sahare, da bi to palo na tlo u našim krajevima.

Možemo uzdahnuti, i pitati ih da li oni zaista traže otrove sa neba u državi u kojoj svašta curi u vodu koju pijemo iz divljih deponija, dok termoelektrane sagorevaju lignit i u to isto naše nebo (sa površine zemlje, dakle u obrnutom pravcu) izbacuju otrove koje ne moramo da izmišljamo.

— Ili ih možemo opet pitati kako ih nije sramota da, kao odrasli ljudi, veruju u takve bajke?

Namerno neznanje i njegovi prodavci

Kaže čovek, oni hoće sve da nas pobiju, da ostave samo milijardu ljudi na svetu!

I ovde se može dati ciničan odgovor: neće tebe niko da ubija. Naftne kompanije hoće da ti voziš kola i kupuješ benzin što duže, hotelske i avio korporacije žele da putuješ i vidiš svet i njima platiš karte i smeštaj, farmaceutske žele da doživiš duboku starost i da u toj starosti decenijama kupuješ sve lekove koji te održavaju u životu, modne hoće da se oblačiš i od njih kupuješ odeću, itd. Niko te neće ubiti da bi zaradio dva evra na vakcini.

Ali iskreno, ovakvo odgovaranje na potpune gluposti postaje već dosadno. Ako ste uopšte stigli do ove tačke u tekstu, male su šanse da spadate u ljude koji veruju u ovakve priče. Većina takvih će da stigne do desete rečenice, i tu će da stanu; a mene će proglase nečijim plaćenikom (nije bitno čijim, ima bezbroj kandidata, a ionako im ne treba nikakav dokaz pre nego što pričaju izmišljene priče).

Mnogo je važnije pitanje kako ovakve gluposti uopšte i nastaju.

Jedan očigledan izvor su profiteri iz antivakcionog pokreta, koji je ogroman i visoko profitabilan. Antivakcionističke grupe su zaradile oko milijardu dolara tokom 2020-te samo iz društvenih mreža . Ukupna zarada je mnogo puta veća.

Dve trećine svih tvrdnji protiv vakcinacije, protiv moderne medicine, o lažnim lekovima za rak, itd. počinje od istih dvanaest ljudi. Kod nas se najčešće dele tvrdnje koje su izmislili Stiven Merkola, Šeri Tenpeni, Robert Kenedi (mlađi), Riza Islam, i Rašid Butar. Priča o "istrebljenju" ljudi i svođenju na neki manji broj (prvo je to bilo 600 miliona, sad su zaokružili na milijardu) je počela sa sajta Natural News, kojim upravlja čovek po imenu Majk Adams.

Svi navedeni su milioneri. Stiven Merkola je kroz pseudonauku i antivakcionističku propaganda zaradio više od sto miliona dolara, više nego bilo koji uspešni naučnik ili lekar za koga znam.

Prevara je prosta: ljudima se daju priče o zaverama, o korupciji, o sakrivenim lekovima. Ove priče izgledaju ubedljivo, jer većina ljudi ima iskustva sa korupcijom, ili sa nekim nesposobnim lekarom, ili sa činjenicom da moćni ljudi umeju da lažu. A onda kada čovek izgubi poverenje u medicinu i nauku, može im se sve prodati. Evo, neki zeolit, specijalna soda bikarbona, specijalni vitamini, biljke, probiotici… Cena, sitnica.

A sve je čista zarada. Jer ne moraju da se rade nikakve studije niti istraživanja, nikome ne mora da se dokazuje sastav, ne mora da se radi kontrola kvaliteta, niko neće pitati koliko korisnika se razbolelo od čega, koliko je umrlo… Uzima se na reč. U vakcinu se sumnja da je smrtonosna, studijama se ne veruje; a ni ne pita se šta je u tim probioticima koji se na sve strane prodaju. Isti čovek veruje da postoji ogromna zavera oko vakcine od deset evra, ali nema problema da plati pedeset za neku tinkturu.

U svom ponosu što eto "nisu ovce", ovi ljudi ni ne primećuju kako su ih prevaranti ošišali.

Drugi veliki profiteri na dezinformacijama su – velike korporacije. Fejsbuk direktno zarađuje na tim istim antivakserima i njihovim lažnim vestima. Ljudi nalaze lažne tvrdnje, lepe se za njih, dele ih… i onda dobijaju oglase o nadrilekovima i drugim sličnim preparatima. I kada kliknu na njih i odu da kupe, Fejsbuk dobija novac. Isto važi i za Jutjub.

Ali još veći profiti od ovoga ide upravo Big Pharma kompanijama. Setite se priče da kombinacija hidroksihlorokvina i azitromicina leči kovid? Hidroksihlorokvin proizvodi više raznih farmaceutskih kuća – Sanofi, Sandoz, i Teva su zaradili ogroman novac od ovoga. Azitromicin proizvodi Fajzer, koji je takođe debelo profitirao. Uvalili su stotine miliona doza i pojedinačnim ljudima koji su skočili da kupe, i državama čiji političari su se upecali na priču.

Od činjenice da nedostatak vitamina D povećava verovatnoću i težinu kovida (kao i drugih respiratornih bolesti), na društvenim mrežama je nastala neistinita priča kako vitamin D sprečava ili leči kovid. I ljudi trče i kupuju. Šta mislite, ko su najveći pojedinačni proizvođači vitamina? Bausch & Lomb i, opet, Fajzer. S obzirom da su vitamini takođe čist profit, Fajzer će verovatno imati veću neto zaradu od vitamina D nego od vakcine!

Sada se priča o ivermektinu – za koga neke studije pokazuju da možda malo pomaže, dok druge pokazuju da uopšte nema efekta. Ali mnogi su skočili da ga kupe, pogotovo u Južnoj Americi (primetićete da tamo, i pored široke upotrebe ivermektina, i smrtnost i epidemija ostaju na strašnom nivou, mnogo gorem nego u Srbiji). Ko profitira od ovoga? Najveći pojedinačni proizvođač ivermektina je megakorporacija Merck.

Uzmite osobu koja se ne vakciniše, i koja se zarazi, i koja ima sreće – preboli infekciju kod kuće. Šta će sve ta osoba da kupi? Pa lekove protiv kašlja, protiv bolova, pa neki inhaler, pa pošto kod nas prepisuju antibiotike šakom i kapom i to treba da se nabavi… Plaća ili čovek sam, ili država, ali svakako se plati više nego što košta vakcina. I sav taj novac ide farmaceutskim korporacijama.

Epske bajke i tužna stvarnost

Teorije zavera su jako privlačna stvar. Jako je udobno verovati u priče o nepostojećem virusu, zaprašivanju iz aviona, "hoće da nas potruju", štanamrade, itd. Jer takve priče nam daju osećaj moći. Eto, otkrili su ljudi skrivene tajne o svetu, i sada znaju bolje od stručnjaka. To što su te tajne dostupne na Internetu svakom detetu, nije bitno; čovek koji gleda video ima utisak da je otkrio nešto što “oni ne žele da vi znate.” I onda se kod čoveka stvara osećaj da je on borac u velikom sukobu protiv svetskih moćnika, protiv zlih korporacija! Njegovo gledanje YouTube videa i pisanje po Fejsbuku nije više gubljenje vremena, već je važna stvar, deo svetske borbe protiv zla!

Što je em patetično, em samodestruktivno. Jer u stvarnom svetu, ovi ljudi podrivaju i svoje zdravlje, i svoju državu, i predstavljaju naivnu vojsku kojom se može upravljati prostim puštanjem glasina kroz društvene mreže.

Možemo stvarnu situaciju pogledati na malo drugačiji način, u kome vidimo ne dve, već četiri različite grupe.

doktorka
Freepik/Freepik 

Dve od njih se trenutno bore. Sa jedne strane se nalazi savez naučnika, lekara, i birokrata koji rade na javnom zdravlju, i koji pokušavaju da održe sebe, svoje porodice, svoje narode, i svoje države. Sa druge se nalaze prevaranti koji lično profitiraju na dezinformacijama, i njihove armije naivnih ljudi, “korisnih idiota” koji papagajski ponavljaju priče koje su čuli a da nikada ni ne pokušaju da ih provere.

Treću grupu čine ogromne farmaceutske i informatičke korporacije, koje prosto stoje iznad sukoba, prilično nezainteresovano. One su namestile sistem tako da zarađuju bez obzira ko pobedi, i nije im bitno šta mi radimo. Znaju da će nas uhvatiti ili na česmi ili na pojilu.

A četvrtu grupu čine hemijske, naftne, poljuprivredne i druge velike korporacije, koje ovaj sukob tiho huškaju. Jer, laži nisu samo izvor zarade za prevarante. One takođe i skreću pažnju.

Dok se mi svađamo oko budalaština kao što je "zaprašivanje iz aviona", niko ne gura da se saniraju rudnici iz kojih u vodu teku teški metali. Niko ne gura da se zaustavi širenje polihlorisanih bifenila, ili polifluorisanih jedinjenja. Niko se ne brine o plasticizerima koji menjaju tokove hormonalnog razvoja kod dece, niti o retardantima zapaljivosti u nameštaju (koji imaju niz negativnih efekata na razvoj dece, na imuni sistem, razvoj raka, i plodnost).

Da se razumemo, ni te korporacije nisu deo nekakve velike svetske zavere. One prosto ćute i prodaju svoje produkte, svaka gura svoje. Zarađuju dok mogu, jer znaju da će jednog dana morati da povlače produkte sa tržišta i da (makar privremeno) dobijaju packe po profitu. Ali u međuvremenu, uživaju u ovim našim svađama oko vakcinacije i sličnih stvari. Jer dogod se mi bavimo glupostima… niko ne gleda u njihovom pravcu", piše dr Babić.