Neki ljudi gladuju. Na prvi pogled, to je jedna ružna i neizbežna istina o čovečanstvu. Ali, na drugi pogled, čini se kao neka jako loša i neukusna šala.

Eksponencijalni rast u razvoju novih tehnologija, pa samim tim i proizvodnje hrane, genetski inžinjering, težnja socijalnoj pravdi i svi drugi koraci u bolju budućnost koje čovečanstvo ponosno pravi nisu dovoljni da svaki pojedinac ima pravo na hranu? Da li je zaista moguće da je se ne proizvodi dovoljno? Ili je, pak, problem u tome što ona ne sme da se podeli svima, već mora da se prodaje? 

Valjalo bi se podsetiti: društvo je, kao temelj civilizacije, nastalo da bi se napravila raspodela rada i da bi, tako grupisani, svi pojedinci živeli bolje nego što bi živeli sami. Da im bude lakše. 

Smatramo se naprednom civilizacijom, a dok s jedne strane bivša supruga Dr Drea na sudu agresivno brani svoje vlasništvo nad voznim parkom od desetak vozila, među kojima većina njih košta više od 100.000 dolara, stotine hiljada ljudi danas nije jelo. Oduzeto im je pravo da budu zdravi i da žive. Njima sud neće rešiti probleme. A bivša supruga doktora Drea, Nikol Jang, čak ni ne spada u bogatije. Na ovoj planeti 2018. godine registrovano je 2.208 milijardera. Ne milionera, milijardera. Mogli bismo sad da se bavimo računicom koliko je bogatstvo svakoga od njih ostavilo gladnih ljudi. Koliko bi ljudi na godinu dana nahranio vozni park Nikol Jang?

Šta radi bivša supruga Doktora Drea dok ovaj dečak mašta o tome da sutra nešto pojede?
Unsplash Šta radi bivša supruga Doktora Drea dok ovaj dečak mašta o tome da sutra nešto pojede?

Još jedna neslana šala današnjeg sistema je i ta da najveći broj ljudi na svetu umire od bolesti koje su posledica viška hrane. Čak i ako bismo računali samo kardiovaskularna oboljenja i dijabetes, hrana je najveći ubica na planeti. Pa ipak, današnji prosečan čovek jede 1.8 puta više nego što je jeo sedamdesetih godina prošlog veka. Grickalice su i dalje u slobodnoj prodaji i poprilično se reklamiraju.

Praktično, podelili smo se na one koji će umreti od gladi i one koji će umreti od hrane.

Nešto u toj našoj organizaciji ne štima, očigledno. Ipak, niko neće naglas da kaže da imamo slona u dnevnoj sobi.

Iako je megalomanskim prehrambenim koncernima u svetu nemoguće promeniti taktiku - koja je s njihove strane pobednička - postoje organizacije koje čine ono što je u njihovoj moći. Pohvalno je što jedna takva akcija ovde, kod nas, u Srbiji, upravo traje. 

Banka hrane Beograd i Delez Srbija od danas, pa do kraja nedelje, prikupljaju osnovne životne namirnice za korisnike humanitarnih organizacija u ovoj zemlji. Građani će tokom vikenda, povodom Svetskog dana hrane, moći da namirnice koje su kupili, poklone u te svrhe u svim Maxi, Mega Maxi, Tempo i Shop&Go prodavnicama u 11 gradova u Srbiji.

Ako već plovimo u probušenom brodu, kako izgleda današnji svet, možemo barem da uzmemo kofu i izbacujemo vodu da bismo što kasnije potonuli.