"Interesovanje za fotografiju se javilo neprimetno, uz roditelje koji su se bavili njom još iz studentskih dana. Počela je ozbiljno da me zanima nekoliko godina pre upisa na fakultet, dok sam još bila ubeđena da želim da studiram grafički dizajn", govori Senja.

Njen izraz je evoluirao tokom godina.

"Toliko da vidim promene u kvalitetu rada ali ostalo je ono nešto što je postojalo od početka."

Pričale smo i o tome da li je neophodna fakultetska diploma da bi jedan fotograf bio uspešan.
"I da i ne. Završila sam Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu pa bih verovatno trebalo da kažem da. Škola pruža obrazovanje, uči se istorija umetnosti i fotografije, i još mnogo toga, vežbaju se različite forme, ali to sve ne garantuje da ćeš postati dobar fotograf. Treba imati strasti, hrabrosti i mnogo, mnogo rada."

Kada je u pitanju njen izraz u modnoj fotografiji, veliku ulogu igra i sam enterijer.

"Odrasla sam uz arhitekte, grafičke dizajnere, dramaturge, kritičare, umetnike… Enterijer u mojoj fotografiji je jako važan, priča priču i bez ljudi. Osim modnom, bavim se i fotografijom arhitekture - i meni, ona i modna fotografija ne idu jedan bez druge. Dopunjuju se i zajedno čine celinu.

Razgovarale smo i o autentičnim umetničkim elemenatima u komercijalnoj fotografiji.
"Komercijalna fotografija može da se odradi tako da bude jako dosadna i sterilna, a opet ako se fotograf potrudi, ako to shvati kao svoj autorski doprinos, onda ume da bude jako uzbudljiva. Mislim da treba se izdvojiti, biti pomalo otkačen, treba pomerati granice."

A koji joj je bio najzahtevniji projekat na kom je do sada radila?
"Nijedan mi nije bio zahtevan u smislu da mi je bilo jako naporno, a radila sam na nekoliko projekata koji su zahtevali preciznost i dobru komunikaciju. Učestvovalo je puno ljudi, svako je imao svoju ulogu, a detalji su bili bitni. Od kada radim kao duo sa Franjom Matkovićem zajedno smo naučili smo da je sve u dobroj organizaciji, planiranju i jasnoj ideji."

Kada je bila mlađa, Senja od sebe nije imala nikakva očekivanja.

"Nisam imala nikakva očekivanja, samo želje koje nisu imale veze sa realnošću jer život nije film.
Trudim se da napredujem, da budem što bolja, da me nije sramota nečega što sam radila, ali da i dalje budem svesna da je moglo bolje, odnosno da mogu bolje."

Za kraj je podelila sa nama i to da li planira izložbe, te da li su one delotvornije od mogućnosti koje internet pruža.
"Imala sam nekoliko samostalnih i učestvovala na grupnim izložbama. Kroz proces stvaranja i postavljanja izložbe uče se stvari koje su bitne za razvoj umetnika. Internet ima prednosti koliko i mana. Neke stvari su brže, jednostavnije i pristupačnije, ali ima i mnogo površnosti. Print je i dalje print koji za mene još uvek ima veliku vrednost iako se čini da smo sve bliži potpunoj digitalizaciji medija. Planiram samostalnu izložbu sa ličnim projektom na kojem radim već nekoliko godina, ali o tome kada dođe vreme.