Rođena je na plantažama čaja 1961. godine u indijskoj porodici, na severu zemlje - majka joj je bila feministkinja i aktivista. Studirala je urbanizam i arhitekturu i bila u dva braka. Glumila je u indie filmovima, koje je režirao njen drugi (sada bivši) muž, ali je i pisala nagrađivane scenarije za TV i film. Opus njenih knjiga i eseja je preko 50. 

Knjigu Bog malih stvari napisala je 1992. godine i u pitanju je semi-autobiografski roman, o njenom odrastanju. Donela joj je svetsku slavu i priznanje - pored Bookerove nagrade, The New York Times ju je uvrstio na listu Značajnih knjiga te godine. 20 godina nakon napisala je svoju drugu knjigu - Ministarstvo neizmerne sreće, a u međuvremenu i nekoliko desetina eseja.

Ipak, knjiga je dobila i negativne kritike - najviše u Velikoj Britaniji iIndiji. Guardian ju je okarakterisao kao depresivnu, a indijski mediji i javnost kao preterano razvratnu, ponajviše zbog eksplicitno objašnjenih scena seksualnosti Najara, tadašnjeg indijskog visoko rangiranog političara.

Nakon izlaska Boga malih stvari, Arundati Roj se bavila i političkim aktivizmom. Deo je anti-globalističkog pokreta i oštar kritičar američkog neo-imperijalizma. Protivi se i indijskom programu nuklearnog naoružanja, kao i industrijalizaciji. Dovodila je u pitanje umešanost indijske Vlade i policije u različite terorističke napade u toj zemlji. Učestvovala je i u protestima protiv gradnje brane Narmande.