Danas je 10. septembar, Svetski dan prevencije samoubistva. Zvuči zapanjujuće, ali ovo je treći po redu uzrok smrtnosti kod dece i omladine. Prema Svetskoj zdravstvenoj organizaciji, na ovoj planeti milion ljudi godišnje oduzme sebi život - oko 16 na svakih 100.000. I brojka je u porastu. Pandemiju korone čovečanstvo je vrlo ozbiljno shvatilo i prihvatilo rigorozne preventivne mere, iako je stopa smrtnosti od ove bolesti neuporedivo manja. Kada ćemo ozbiljno shvatiti pandemiju suicida?

Pre samo dva dana još jedan datum bio je skromno obeležen. A upravo on nosi snažnu poruku koja i te kako odjekuje i danas, 10. septembra. Prekjuče je bio rođendan čoveka koji je svojim stvaralaštvom čitavoj planeti donosio sreću i dobro raspoloženje. A onda je izvršio samoubistvo. Mladi Šveđanin Tim Bergling, kog je ceo svet znao pod imenom Avicii, 8. septembra bi napunio 31 godinu.

Muzika ovog mladog kreativca praktično je preko noći osvojila svet, donoseći mu rasprodate arene i milione fanova širom planete. Ipak, pritisak slave bio je preveliki i on je rešio da na vrhuncu slave završi svoju globalnu turneju.

Avićijev uspon ka tronu jednog od najvećih imena dens-muzike počeo je 2011. godine sa njegovim prvim albumom "Levels". Ova muzika ga je praktično momentalno izbacila u stratosferu i odmah se našao u prilici da sarađuje sa slavnim imenima tog vremena. Ali, konstantne turneje, promocije i neprekidni život na putu vrlo brzo su došli na naplatu. Ozbiljni zdravstveni problemi doneli su mu neizdržive bolove, a onda i hospitalizaciju.

Stidljivi Šveđanin imao je samo 21 godinu kad je, od svojih težnji da sve što ima smesti u muziku i nastupa u malim klubovima, odjednom dospeo na A-listu i nastupio sa Madonom. Upravo tada, Timov život je počeo drastično da se menja.

U dokumentarcu "Avicii: True Stories", muzičar je rekao: "Tada sam prvi put mogao da priuštim menadžera turneje i nisam morao sam da letim svuda i dogovaram se. Bio sam mlad, sam i ceo život je izgledao kao jedan veliki, neprekidni parti. Shvatio sam da bih mogao da budem na turneji tokom cele godine i tako sam i uradio."

Nastupi su uskoro dostigli dramatičnu cifru: više od sto tokom jedne godine. Pokazalo se da takva dinamika za stidljivog Tima ima previsoku cenu.

"Na početku sam imao frku da pijem pred nastup, mislio sam da ću nešto zabrljati. Ali, shvatio sam da sam previše stegnut, pa sam počeo da pijem po par komada pre svakog nastupa. Video sam druge didžejeve koji su tako radili 10 godina i ništa im nije falilo."

A onda se na australijskoj turneji desilo: u avionu je upao u agoniju zbog bolova u stomaku i po sletanju je hitno prebačen u bolnicu. Utvrđeno je da ima pankreatitis i lekari su mu izričito preporučili da ne nastupa. U dokumentarnom filmu postoji jeziv snimak gde Tim, očigledno u jedva podnošljivim bolovima, moli lekare da ga otpuste iz bolnice kako bi ipak nastupio. Pošto nije mogao da jede niti pije bez strahovitih bolova, bio je iscrpljen, ali nije želeo da odustane.

"Ta hospitalizacija bila je strašna, ali još gore je bilo ono što je došlo posle," ispričao je Avići. "Svako jutro sam se budio u bolovima, sve je bilo u izmaglici i nisam znao koliko to mogu da izdržim."

Međutim, kraj agonije nije se ni nazirao. Naprotiv, tada je izbacio singl "Wake me up" i postao najtraženiji muzičar na svetu.

"Prepisali su mi lek i rekli da će od njega da mi bude lakše. To je bilo nešto kao heroin, ali nije pomagalo protiv bolova. Ipak, verovao sam da lekari znaju šta pričaju. Sam pankreatitis nije problem, problem je bol koji ostaje posle. Trajalo je prvo mesec dana, a onda četiri. Uzimao sam već 20 tableta dnevno, a oni su nastavili da me uveravaju da lek ne izaziva zavisnost.

Letenje po celom zemaljskom šaru i odžavanje žurki na kojima vas milioni fanova obožavaju zvuči odlično, ali u Timovom slučaju to je bilo sudbonosno. Tokom sedam godina imao je 813 velikih nastupa - što je u prevodu jedan na svaka 3 dana. "Više nisam ni verovao da mogu da usporim," priznao je Tim, "A opet, gledao sam ljude koji se bave onime čime se bavim ja i izgledalo je da su dobro. Počeo sam da ludim. Na listi želja sve mi je bilo štriklirano, trebalo bi da budem srećan?! I nastavljao sam dalje."

2014. godine bio je na operaciji gde su mu je izvađeni žučna kesa i slepo crevo, ali to ni izbliza nije bio kraj problema. Do 2015. borio se sa napadima anksioznosti i, uprkos konstatnim turnejama, pokušavao da završi novi album "Stories" koji je postigao veliki uspeh. "Prosto, tome nije bilo kraja. Čak i kad sam uzeo nekoliko meseci slobodno, da se odmorim, moj mozak je neprekidno računao kad je sledeća turneja."

Zaista, otkazao je sve na osam meseci i daleko od mase koja ga je čekala radio na svojoj muzici. Iznajmio je vilu na Ibici i krenuo na terapiju protiv anksioznosti. Počeo je da se oseća bolje, ali njegovi prijatelji kažu da je povratak na staro bio "bomba koja otkucava". Nakon šest meseci, pomisao na ponovne nastupe ga je užasavala. "Ne znam kako da objasnim ljudima da je čitav moj život stres," rekao je.

U nemogućnosti da nastavi tako, Tim je uputio otvoreno pismo svojim fanovima: "Znam da sam blagosloven time što mogu da putujem širom sveta i nastupam, ali ostalo mi je premalo života onog stvarnog čoveka koji se nalazi iza umetnika kog vidite. Moj put je prepun uspeha, ali ima i jako mnogo prepreka. Dok sam rastao kao umetnik, odrastao sam i kao čovek i shvatio da postoji mnogo toga što želim da učinim sa svojim životom. Ima previše interesovanja a premalo vremena za njih."

Mesec dana nakon povlačenja, izgledalo je kao da se Tim oporavlja. 

Samo dve godine kasnije, u aprilu 2018, oduzeo je sebi život.

Njegova porodica uputila je otvoreno pismo svima koji su ga voleli:

"Naš voljeni Tim bio je tragač, krhka umetnička duša koja je tražila odgovore na egzistencijalna pitanja. Perfekcionista koji je radio takvim ritmom da ga je to dovelo do ekstremnog stresa. Kad je prestao sa turnejama, želeo je da pronađe ravnotežu u životu, da bude srećan i bavi se onime što najviše voli - muzikom. Borio se sa pitanjima o smislu, životu, sreći. Nije mogao više. Želeo je da nađe mir. Tim nije bio sazdan za poslovnu mašineriju u kojoj se našao. Bio je osećajan momak koji je voleo publiku, ali je mrzeo svetla pozornice. 

Tim, zauvek ćemo te voleti i zauvek ćeš nam nedostajati. To kakav si čovek bio, kao i muzika koju si stvarao, učiniće da uspomena na tebe zauvek živi."