Činjenica je da je rasprostranjenost nedozvoljenih supstanci i dalje na zavidnom nivou, a Wanted! istražuje da li za neke od njih možemo reći da su dobre za lečenje raznih psihičkih bolesti i upravo onoga što i same izazivaju - zavisnosti.

Stairway to Heaven od Led Zeppelina zvuči realnije nego ikada. Iva oseća da lebdi, iako na nogama i dalje je na zemlji. Osećaj mirnoće i bezbrižnosti obuzima je jače nego ikada. Nežnim glasom senkama oko sebe govori kako će nadalje sve biti drugačije… Bolje. Svetlost koja je obasjava nije svetlost raja, već neonske sijalice jedne klinike. Zatim čuje glas. Pomalo prigušen, kao da neko tiho govori kroz mikrofon.
,,Iva, kako se osećaš?“

Teško joj je da priča, pa podiže palac osećajući da je taj glas posmatra. Otvara oči i gleda okolo. Nalazi se u maloj, pravougaonoj sobi okrečenoj u plavo. Infuzija joj je prikačena za ruku. Ispred nje na zidu se
nalazi slika plaže i mora. Ona ponovo zatvara oči i odjednom se nalazi na pesku, a ispred nje je veliki okean. Ovog puta govori kako će sve biti drugačije… Biće stvarno i biće sjajno.

Ispred sobe Ivina majka nervozno i vidno uznemirena sedi i gricka nokte. Dok je Iva na imaginarnom putovanju zahvaljujući prekomernom konzumiranju droge, glas koji čuje i infuzija u njenim venama nije halucinacija. Glas pripada njenom lekaru, a preko infuzije dobija kontrolisanu dozu ketamina koji je legalno prepisao njen lekar. I svi se nadaju da će upravo taj ketamin – biti njen spasilac.

Danas postoji mnogo razloga zbog kojih ljudi konzumiraju nedozvoljene supstance. Osim što su široko dostupne, oni ih ne uzimaju zato što ih one, ili ono što je u njima, čini srećnima. Rekreativni konzumenti ketamina kažu da im se sviđa što im uz njega, brige izgledaju manje… Barem neko vreme.

Ketamin se korisiti za anesteziju ljudi i životinja kad su u pitanju teške operacije i njegovim doziranjem upravljaju samo stručna lica. Osim za uspavljivanje, može se koristiti i kao jedan od lekova za depresiju, a njegova prekomerna upotreba izaziva halucinacije i ostavlja ozbiljne posledice po kardiovaskularni sistem ljudi. Ne možete ga slobodno kupiti, pa ga dileri često sami prave i prodaju.

Ekstazi, sintetička droga (ujedno i jedna od najpopularnijih) izaziva intenzivan osećaj sreće. Popularnost je stekla zbog svoje relativno lake dostupnosti i pogrešnog verovanja da je stimulator dobrog raspoloženja i da je bezopasan. Posledice korišćenja ekstazija su mnogobrojne od gubitka apetita i poremećaja spavanja, do infarkta. Iako je, prema mnogobrojnim istraživanjima, teško razviti zavisnost prema ovoj vrsti droge, njegova prekomerna upotreba može dovesti do ozbiljnih oštećenja mozga.

Magične pečurke svoje konzumerente „vode“ na daleka putovanja i otvaraju im nove horizonte. Pa ipak, njihovo ilegalno korišćenje (posedovanje svega gore navedenog je protivzakonito u RS) nosi sa sobom određene opasnosti. Šta ako biste mogli da izdvojite dobre sastojke iz tih svih droga? I učinite ih nekako sigurnijim? Da li bi to pomoglo onima koji se svakodnevno bore sa svojim strahovima i depresijom? To je pitanje na koje naučnici pokušavaju da odgovore godinama. Tokom istraživanja u laboratorjskim uslovima, oni su otkrili da ukoliko se pravilno i kontrolisano koriste, ketamin, psilocibin (koji se može naći u magičnim pečurkama) i MDMA, mogu pomoći onima koji imaju određene psihičke probleme. Prema tome, može li to biti jedan od budućih načina lečenja kod nas? I ako može, šta onda to znači za kulturološku i legalnu klasifikaciju ovih droga?

Procene su da postoji 12 do 20 procenata pacijenata na koje ne deluje nijedan antidepresiv. Takvi pacijenti su oni koji su najčešće skloni suicidu. U mnogim naučnim krugovima vlada mišljenje da ketamin može da im pomogne - i da je to samo početak. Za psilocibin se smatra da takođe može da pomogne kod pacijenata koji su rezistentni na poznate antidepresive. Studija iz 2016. godine, sprovedena na Imperial koledžu u Londonu, je pokazala da su se kod 19 pacijenata simptomi smanjili posle samo dve terapije. Svako od pacijenata je patio od depresije 18 godina, a dobri rezultati su se nastavili i posle tri meseca. Trenutna istraživanja u vezi sa MDMA-om pokazuju da on može mnogo da pomogne kod posttraumatskih poremećaja. Lekari ističu da lečenje psihoaktivnim supstancama pokazuje mnogo bolje rezultate nego obični antidepresivi, ali da je za konačno odobravanje njihove upotrebe neophodno još kliničkih istraživanja.

Međutim, za istraživanja treba dosta vremena. Studije u vezi sa ketaminom se vode već 15 godina - a dugoročni efekat ovog leka na organizam još nije potpuno poznat. Osim toga, bilo je učesnika koji su se povukli iz istraživanja, pravdajući to nedostatkom pozitivnih rezultata i sugerišući da ketamin ima efekta samo kod malog broja pacijenata. Oštećenje jetre je na listi retkih neželjenih dejstava po organizam, pa se pacijenti savetuju da redovno kontrolišu krvnu sliku sve dok su pod terapijom ketaminom. Međutim, visoke doze psilocibina mogu dovesti do produženih halucinacija, a dugoročna upotreba može da ošteti nervnu mrežu i da potencijaljno dovede do flešbekova u pamćenju. 

Uzimajući u obzir neregulisano prepisivanje doza ketamina, magičnih pečuraka i MDMA-ja, dolazimo do pitanja da li mi to idemo ka društvu gde su „klupske droge“ postale dostupne onima kojima su potrebne ali u sigurnom, medicinskom okruženju? I ako je tako, kako će to uticati na način na koji društvo gleda na te vrste droga i njihove korisnike? Od kada su od prošle godine odobreni proizvodi od kanabisa u medicinske svrhe u nekim zemljama, predrasude u vezi sa drogom su počele da se menjaju. Dok upotreba marihuane u medicinske svrhe još uvek nije toliko raširena, procenjuje se da će tržište CBD-ija (kanabinoida, ne-psihoaktivnog sastojka marihuane) do 2024. godine vredeti 16 milijardi dolara u Americi. Upotreba CBD-ija je raširena kod svih generacija, od lečenja anksioznosti do dugoročnih bolova u telu.

Možemo li očekivati toliku raznorodnu upotrebu psihoaktivnih supstanci u lečenju kod svih generacija Izgleda da i kritičari i njihovi zagovornici misle da hoće. Neki se plaše da ne znamo mnogo o mogućoj zavisnosti od ovih droga u medicinske svrhe, i brinu da ne uvedu u druge zemlje krizu zavisnosti sličnu onoj u Americi. Ostali misle da smo na prekretnici s obzirom na činjenicu da je stopa samoubistava u nekim delovima sveta trenutno na najvišem stepenu u poslednjih deset godina. Ako postoji terapija koja bi mogla da snizi tu stopu, zašto bar ne razmotrimo tu mogućnost?