Meditacija kao mentalna i spiritualna tehnika datira od pre 1500 godina p.n.e. Jedna od prvih meditacija potiče iz Hinduističke religije. Tokom 19. veka iz Azije se proširila na druge krajeve planete, da bi na Zapadu bila popularizovana najviše od strane Alana Votsa.

I sama sam pokušavala jedno milijardu puta sa meditiranjem. Krenem, a misli kao u Hičkokovom vertigu - u krug, u krug. Moguće da nisam bila dovoljno uporna, niti konzistentna, te sam se zadržala samo na jogi.

Godinama unazad u medijima i društvu zajedno sa mindfulnesspm, psihološkim procesom svesnog skretanja pažnje na iskustva koja se dešavaju u sadašnjem trenutku bez osuđivanja, istakla kao tehnika koja pomaže smanjenju stresa, te dovodi do boljitka mentalnog zdravlja, istraživanje grupe profesora na Converty Univerzitetu u Engleskoj pokazuju drugačije. Naime, prema ovoj studiji jedna od 12 osoba koja meditira doživela je određeni negativni efekat. Uglavnom je to bilo pogoršanje poremećaja 21. veka - depresije ili anksioznosti, pa čak i njihovog javljanja po prvi put. 

"Za većinu ljudi meditacija i mindfulness jesu dobri, ali su nesumnjivo prenaglašeni, te nisu univerzalno primenjivi", kaže Migel Farias sa Converty Univerziteta u Velikoj Britaniji, jedan od istraživača koji stoje iza ovog rada.

Njihov tim je otkrio da je oko 8 procenta ljudi, iz preko 55 relevantnih studija, nakon meditacije imalo neželjene efekte.

„Ljudi su doživljavali različite stvari, od porasta anksioznosti do napada panike“, kaže Farias. Takođe je bilo i slučajeva psihoze i misli o samoubistvu.

Kejti Sparks, psiholog i članica Britanskog psihološkog društva, navodi da ponekad kada ljudi pokušavaju da umire svoje misli, um može da se pobuni. „To je poput povratnog udarca pokušaja kontrole uma, koji može da prouzrokuje anksioznu ili depresivnu epizodu.“

Naravno, ovo ne znači da svi treba da prestanu sa meditiranjem, već jednostavno da se opredele za meditacijske sesije koje su vođene od trećeg lica - učitelja ili aplikacije sa snimljenom naracijom.