Ne govorim ovde samo o specifičnom fandom-u, već o celoj pokretačkoj energiji koju Festival u Sarajevu generiše za kinematografsku scenu celog Balkana. Pored vrhunske selekcije stranih ostvarenja, velikog broja premijera, na Festivalu se mogu pogledati i brojne domaće premijere, i to ne samo filmova, već i serija. Ove godine uvedene su i nagrade Srce Sarajeva za TV serije. O dobitnicima nagrada odlučivao je žiri od 400 filmskih i televizijskih profesionalaca sa područja bivše Jugoslavije.

Filmove i serije gledaju se na više od 10 lokacija tokom 7 festivalskih dana - od onih na otvorneom pod zvezdanim nebom Sarajeva, do najnovijih bioskopskih sala Cineplexxa, ali i Narodnog pozorišta. Žanrovski ostvarenja su bila raspoređena u širokoj paleti, pa je bilo za svako po nešto: arhouse, eksperimentalni, komercijalne komedije (u ovom slučaju komercijalno ne nosi pežorativno značenje), trileri, biografije, istorijski filmovi, ali i brojni dokumentarci, kratki i studentski filmovi.

Crveni tepih je, kao i svake godine, bio osiguran za svetske face, ovog puta svojim prisustvom je uveličao događaj i Bono Vox. Kao veliki prijatelj Sarajeva, koji je sa svojim bendom U2 održao veliki koncert 1997. upravo u ovom gradu, nedavno ga je drugi put posetio. Zajedno sa Vimom Vendersom i ostatkom sale Narodnog pozorišta prisustvovao je restaurisanoj verzija filma “Hotel od million dolara.”

I na kraju, veseo i živahan duh Sarajeva i Sarajlija, još jedna je od sastavnih čari ovog Festivala. Vibrantna atmosfera proteže se tokom celog dana, pa do večernjih sati, te jutra na mnogim žurkama i naravno, najbitnijoj - kod Saketa (podseća na Berghain zbog dugačkog reda čekanja, koje može da potraje i više od sat vremena). Uvek se nađe vremena i za fenomenalnu bosansku klopu (ćevapi! ali ne propustite ni begovu čorbu kod Bibana uz prelepu panoramu Sarajeva), obilazak kulturno-istorijskih spomenika ovog Jeruzalema na Balkanu: džamije, katedrala, sinagoga i pravoslavna crkva sve u reonu od 200-tinak metara. 

 Do sledeće godine! :)