FOTOGRAF TOMISLAV MARCIJUŠ: O nostalgiji, arhitekturi, trendovima i odustajanju

Za Wanted je pričao o svojim prvim koracima, arhitekturi, borbi sa stresom i hrvatskoj, te regionalnoj fotografskoj sceni.

Da li si i u nekom momentu razmišljao o odustajanju?

Jesam, ali samo jednom i to na samom početku. Oni neki teški trenutci koji se s vremena na vrijeme jave su potpuno normalni i sastavni su dio života. Uvijek sve prođe, pa tako i teški trenutci. Ono što sam naučio u zadnjih nekoliko godina je da kad dođe taj neki teški trenutak i borba s istim, samo kreneš fotografirati svaki dan i svaki dan istraživati. Tada dolaziš do nevjerojatnih rezultata, a paralelno se psihički odmaraš i napreduješ u svome poslu.

Na koji način se boriš sa stresom, rokovima?

Nikad do sada nisam imao problem s rokovima. Stres nažalost bude ponekad prisutan, ali kako sam okružen često s jako puno ljudi, vidim da ja zapravo taj stres dobro podnosim i ne dozvoljavam da me previše obuzme ili pobjedi. Uvijek se držim rokova i mislim da se do sada nije dogodilo da je moja isporuka kasnila prema nekom klijentu. Uz posao koji radiš, bitno je misliti na sebe, svoje zdravlje i kako postići nekakav balans da se ne bi doveo u situaciju da ti zdravlje pati od posla kojeg najviše voliš i za kojim si toliko žudio.

Da li smatraš da je neupitno da savremeni fotografi prate trendove? 

U zadnje vrijeme sam gotovo pa siguran da mora postojati nekakav balans između privatnog i komercijalnog rada, ali je na svakome pojedinačno da odluči na koji način će održavati taj balans. Tvoj osobni rad je tvoj pečat, tvoj „artist statement“. Što se tiče trendova, nemam ništa protiv praćenja istih, ali ne volim kada se ti trendovi prate slijepo i vežu uz materijalizam. Lijepo je kad radiš i stvaraš po vlastitom osjećaju, na taj način možeš stvoriti nešto što nije često viđeno, a danas je to jako teško jer nam se na dnevnoj bazi plasira jako puno toga. Samim time, to je veliki izazov da se u moru umjetnika na neki način istakneš i budeš prepoznat.

Osećanje nostalgija prožima sve tvoje radove. Na koji način pristupaš ljudima i objektima kada ih fotografišeš?

Mislim da je ta nostalgija povezana s onim unutar mene što pokušavam iznijeti van. Odrastao sam na selu koje nije uvijek zanimljivo i ne nudi ti velike mogućnosti. Doslovno fotografiraš praznine i ono što svakodnevno vidiš. Tada je postojalo samo nekoliko društvenih mreža i nisi imao toliko velik pristup svemu i tržište nije bilo toliko zasićeno. Zbog toga sam uspio razviti svoj neki vlastiti stil i pečat. Došao je period velikog iseljavanja u istočnom dijelu Hrvatske i mjesto u kojem sam odrastao postalo je sve praznije i praznije, a također i Osijek koji je moj rodni grad. Svu tu prazninu, prenio sam na današnji rad i ponekad imam osjećaj da što god fotografirao, imat će tu neku dozu nostalgije i mračniji ton. Zbog sredine, nije u početku bilo lako pristupiti ljudima, ali za to uvijek treba vremena, strpljenja i dosta iskustva. S drugim stvarima nisam imao problema. Kada fotografiram neke objekte ili arhitekturu, osjećam se potpuno slobodno i uvijek nađem način da dođem do određenog kadra i da dobijem
ono što želim.

Koliko tvoje arhitektonsko znanje utiče na tvoje radove, u pogledu percepcije, ali i estetike?

Jako puno, po pitanju percepcije i estetike. Završio sam Graditeljsko-geodetsku školu i jednostavno ne mogu pobjeći od simetrije i često je primjenjujem u svim tipovima fotografije kojima se bavim. Papir mi je zamijenio kadar. Također pokušavam lokacije povezati i s ljudima koje fotografiram, to je jako bitno za moj rad. Čak sam u zadnje vrijeme shvatio da karakter osobe vežem za lokaciju. U zadnjih nekoliko godina imam odličnu komunikaciju s arhitektima i dizajnerima i mislim da bolje funkcioniram s njima nego s fotografima. Jednostavno nisu opterećeni, rade drugačije posao, a odlično razumiju fotografiju. Imaju izvrstan osjećaj za estetiku. Naravno, postoje i one fotografije i radovi koji ne prate simetriju i lišene su svih pravila. One isto trebaju biti prisutne i podržavam ih i kod drugih fotografa.

Kako gledaš na regionalnu fotografsku i umetničku scenu?

Zanimljivo i teško pitanje. Pratim nekoliko kolega iz Hrvatske i susjednih zemalja i smatram da rade odličan posao i da su potpuno predani svom poslu. Nažalost, ono što sam primijetio u zadnjih 10 godina je to da su odnosi jako loši, a o tome apsolutno nitko ne priča. Mislim da se na tome definitivno treba poraditi jer radovi su generalno dobri čak i kad pričam o umjetnosti. Ovo je područje i sredina gdje se ljudi teško nose s tuđim uspjehom i teško im je podijeliti lijepu riječ. Ja nažalost ne mogu gledati samo nečiji rad, bitno je i kakav je autor kao osoba. Svemu ovome doprinosi i loša kulturna scena koja te prihvaća tek kada nešto postigneš sa svojim radom. Javnost jako pati od nekih velikih imena iako ja mislim da se nitko ne treba s time zamarati već gledati isključivo nečiji rad. Uz to, mnogi ne gledaju isključivo sebe i u tome se izgube jer potrebno je da pojedinac sam gura, čak i onda kad ne vidi
nikakav rezultat. Vjerujem da je scena u prošlosti također imala svoje crne i teške trenutke i da će takvih situacija biti još, ali o tome ne mogu puno pričati jer ne znam. Ovo je osvrt isključivo na sadašnjost. Kako sam i rekao, jako dugačka i teška tema, ali mora se razumjeti i druga strana priče i one ljude koji su neka kritika u svemu ovome jer ima jako puno ljudi koji misle da su dobri umjetnici i fotografi i da su važniji od svega, a zbilja to nisu.

Koji su ti budući planovi?

Spletom okolnosti, kako ponekad previše razmišljam, imam unaprijed nekoliko naziva i serija fotografija koje su bile na „on hold“ i sada je došlo vrijeme za njih i doslovno redam projekt za projektom. Skupio sam dovoljno materijala koje mogu kvalitetno prezentirati i mislim da će biti sve spremno do proljeća iduće godine. U novom projektu se vraćam korijenima i dokumentirat ću Baranju, dio istočne Hrvatske u kojoj sam odrastao i u kojoj sam započeo ovaj put. Mislim da će to do sada biti najosobniji projekt kojeg ću pokušati i izložiti u nekim od galerija te se nadam da će situacija biti puno bolja i da će novi uvjeti ići u prilog realizaciji.