Crvenu boju povezujemo sa šminkanjem još od najranijih dana a korišćena je za bojenje obraza i usana već hiljadama godina. Njena namena varirala je kroz istoriju u zavisnosti od mode, percepcije lepote i šminke ali potreba za ovim tonom nikad nije utihnula.

Kada govorimo o šminkanju crvena je u današnje vreme dostupna u ogromnom broju tekstura: kao tradicionalno rumenilo u kamenu, u tečnom i kremastom obliku, gelu za obraze i usne ali i vodenim tintovima.

Međutim, zašto ova boja ima toliku moć i pokreće generacije žena da svoje lice ističu ružičastim tonovima?

Krenimo od same boje i toga kako utiče na nas. Iako postoje kulturološke razlike crvenu boju povezujemo sa požudom, ljubavlju, strašću, mladošću i zdravljem. U istočnjačkim zemljama ružičasta simbolizuje sreću i zato neveste u Kini, Indiji i Vijetnamu nose crveno na venčanju. Ona ima ulogi i u pozorištu na sceni kineskih opera i japanskih kabukija. Naravno, ova boja ima i drugu konotaciju pa označava opasnost, krv i revoluciju.

No, ako se fokusiramo na makeup i njegov efekat, poenta crvene je da pruži boju obrazima i usnama, time unese živost u lice. Rumeni obrazi i ružičaste usne su biološki signali koji aludiraju na zdravlje i plodnost. Crvena dakle utiče na ljudski um na nesvesnom nivou.

Prva šminka u crvenoj boji

Najraniji ruž bio je u obliku štapića, sačinjen od crvenog okera koji se dobija mešanjem oksida gvožđa i životinjske ili biljne masti. Ovi štapići crvene boje nisu se puno razlikovali od današnjih jumbo olovaka. Egipćani su recimo pored šminkanja očiju bili poznati i po korišćenju jarkocrvene na usnama. Dobijali su je mešanjem biljne masti i crvenog okera dok su u ruž za obraze dodavali vosak ili smolu kako bi dobili posebno sjajnu teksturu.

Otrovne supstance kao što su olovo i živin sulfid koristile su se za dobijanje vatrene nijanse, a ekstrakcijom kartamina iz suncokretovom cveta, gnječenjem jagoda i dudinja, te korišćenjem soka svekle i korena volovskog jezika dobijali su se crveni tonovi svih intenziteta.

"Crvena je boja života, boja krvi. Volim crvenu" Coco Chanel

Sve do 19. veka, dok ruž nije postao dostupan da se kupi u apoteci pravio se ručno od raznoraznih supstanci. Možda niste znali ali carmine pigment koji se i danas koristi za formulaciju šminke crvene boje pravi se od vrste buba - štitaste vaši kočinel i kermes. Međutim, ova opcija nije veganska, pa se današnji brendovi trude da smanje njenu upotrebu (iako je i dalje najefikasnija opcija) i zamene sintetičkim bojama. Da bi ste danas napravili jedan crveni karmin trebaju vam 3 osnovna sastojka: vosak, ulje i crveni pigment. Pigment daje boju, vosak čvrstinu i oblik, dok su ulja tu da neguju usne.

Upotreba crvene i svih njenih tonova u svrhu ulepšavanja je neprikosnovena. Bilo da je u vidu lične potrebe i intimnog rituala doterivanja jedne žene, ili u formi opšte prihvaćene mode. Ova nijansa privlači naš pogled i okupira ga već hiljadama godina sa razlogom.