U poslednjoj deceniji isplivao je zastrašujući broj slučajeva seksualnog uznemiravanja, zlostavljanja, kao i polne diskriminacije u svetu filma. Danas je u Holivudu moguće na prste jedne ruke nabrojati producente i reditelje koji nisu pod lupom javnosti, nevladinih organizacija i institucija zbog sumnje da su na ovaj način zloupotrebili svoj položaj. Međutim, malo ko se sećao davne 1977. godine kada se dogodio prvi ovakav slučaj, sve do danas, kada je saopštena presuda na tužbu Romana Polanskog podignutu protiv Američke filmske akademije.

Reditelj Roman Polanski je već 41 godinu begunac od zakona Sjedinjenih Država i, shodno tome, ne sme da kroči na njihovo tle. Razlog tome je slučaj silovanja trinaestogodišnje Samante Gejmer u kući glumca Džeka Nikolsona, gde je slavni reditelj sa devojčicom radio foto-šuting za francuski Vog, u kom je tog meseca bio gostujući urednik. Iako je isprva sve negirao, Polanski je u pogodbi sa policijom rešio da prizna silovanje, da bi ovi zauzvrat povukli tužbe za zloupotrebu psihoaktivnih supstanci.

Posle 42 dana u zatvoru, nakon psihijatrijskog veštačenja, Polanskom je tada bila određena prismotra, ali je on, shvativši da će biti osuđen, pobegao iz Amerike u Evropu.

U međuvremenu je snimio mnoge filmove, od kojih su neki ostali zabeleženi kao antologijska ostvarenja. Među njima su "Rozmarina beba," "Kineska četvrt," "Gorki mesec." Da bi čitava stvar bila još dalje od logike, Američka filmska akademija nagradila je 2003. godine njegovog "Pijanistu" Oskarom za najbolju režiju.

Međutim, pod pritiskom #MeToo pokreta, 2018. godine Američka filmska akademija bila je prinuđena da povuče pravosnažnost ove nagrade, kao i da Romana Polanskog izbaci iz Akademije.

I, kao kulminacija ovog tragikomičnog scenarija koji bi pre pristajao Vudiju Alenu nego Romanu Polanskom, reditelj je zbog ovoga tužio Akademiju. Njegov advokat, Harland Braun, izjavio je, ipak, da ne očekuje pravičan ishod, s obzirom na to da losanđeleski advokati i te kako pokrivaju greške jedni drugima.

Sutkinja Meri Strobel i dvanaestočlana porota doneli su odluku kojom potvrđuju da je postupak Filmske akademije opravdan.

Dakle, nije važno kada, važno je šta.