Tilda Svinton je maestralna glumica, oko toga se gotovo čitav svet slaže. Ono čime je na svoj rad privukla posebnu pažnju jesu uloge koje na neki način brišu granice između polova, poput arhanđela Gavrila u "Konstantinu", ili Drevne u "Dr Strejndžu". Na pitanje šta misli o tome što su organizatori Berlinskog filmskog festivala ukinuli polno određene nagrade za glumu, koje joj je postavljeno u Venciji, gde se na tamošnjoj smotri filma pojavila sa ostvarenjem Pedra Almodovara "Ljudski glas", odgovorila je veoma lično.

"Ljudi su veoma zainteresovani za sve vrste podela," rekla je Tilda. "U ovom trenutku već jasno možemo da vidimo da to nije pravi način - klasifikacija ljudi i utvrđivanje njihovog puta unapred, bilo da je reč o polu, rasi ili društvenoj klasi," objasnila je dalje.

"To je traćenje života, koji je ionako prekratak za takve stvari. Veoma me je obradovalo to što sam čula za Berlinale i mislim da je to put kojim će uskoro svi krenuti. Za mene je to očigledno. Jednostavno, biti konačno određen na bilo koji način je ideja koja mene čini klaustrofobičnom," nastavila je Svinton. "Rastuži me kad neko sebe mora da nazove definitivno heteroseksualnim, definitivno homoseksualnim, definitivno muškarcem, definitivno ženom. Kad tako nešto čujem, poželim samo da odem da spavam. I zato, bravo, Berlin."

"Svako definitivno određivanje čoveka čini da poželim da odem da spavam," rekla je Tilda
Profimedia "Svako definitivno određivanje čoveka čini da poželim da odem da spavam," rekla je Tilda

Sa druge strane, brojni komentari na temu odluke Berlinala o rodno neutralnim nagradama na društvenim mrežama pokušali su da objasne zbog čega se značajan broj ljudi ne slaže sa ovakvim pristupom. Neki od njih objašnjavali su da ravnopravnost i jednakost nisu isto - da je ravnopravnost jedini ispravan put, a jednakost brisanje razlika, koje su zapravo najveće bogatstvo čovečanstva. Drugi, pak, smatraju da ćemo ovom promenom dobiti samo jedno glumačko ime manje, što je šteta za filmsku umetnost. Treći su se trudili da budu duhoviti, pa su pravili mimove kao što je ovaj:

Jedan od komentatora odluke Berlinala da ukine polno određene nagrade pokušao je da dočara situaciju na duhovit način
Wanted Jedan od komentatora odluke Berlinala da ukine polno određene nagrade pokušao je da dočara situaciju na duhovit način

Svi mi imamo unapred date predispozicije: neko ume da peva, neko da se bavi sportom, neko da rešava zadatke iz fizike. Istina je da upornim radom možemo da korigujemo ili promenimo pravac razvoja tih predispozicija, ail ukoliko želimo da postignemo vrhunske rezultate, rešenje je najčešće da do maksimuma iskoristimo ono što nam je već dato. Ipak, isto tako je činjenica da neki ljudi do najvećih dostignuća stižu upravo menjajući iz korena sopstvenu situaciju: najbolji najčešće potiču iz najrepresivnijih sredina. Zbog svega toga veoma je teško utvrditi da li je čovekov korak napred prihvatanje, ili borba protiv onoga što mu je zadato. 

Šta vi mislite?