Na pitanje "Pobogu, kakva se to muzika danas sluša u Srbiji," najčešći odgovor je: Trep! Trebalo bi, ipak, razjasniti neke stvari o tom muzičkom pravcu da bi se videlo da li u njega zaista mogu da se svrstaju najpopularniji izvođači srpskog dela Jutjuba.

Kako je nastao trep?

Muzički pravac trep nastao je u drugoj polovini devedesetih u siromašnim četvrtima gradova američkog juga. I, kao što to uglavnom biva sa svim velikim preokretima, do njega je došlo slučajno. Sam zvuk, po nekim predanjima, nastao je tako što su na postojećim rep matricama basovi i visoki tonovi pojačavani do granice slušljivosti, kako bi se isprobali vufer i zvučnici za automobil: tada je glavni fazon bio imati u kolima ozvučenje koje se čuje u celom kvartu. Zbog toga su bitovi pravljeni sa gustim i oštrim hajhetom (kontračinelom) i basovima koji su pomerali unutrašnje organe.

Tekst je teška priča

Tekstovi su, s druge strane, bili životne priče o opterećujućoj svakodnevici u siromaštvu i snu da se iz nje iskorači. S obzirom na društvenu grupu u kojoj je ova muzika nastala, jasno je da taj iskorak nije mogao da počiva na iznenadnom zapošljavanju u Majkrosoftu, već na kriminalu: drogama i oružju. Otud i ime pravca. Trep (eng. klopka) u tadašnjem slengu označavao je ono za šta bi naša najadekvatnija reč bila "štek": mesto na kom se čuva, prodaje ili konzumira droga. Tako je, ugrubo rečeno, lirika trep pravca počivala na momku koji, zgrožen socijalnom nepravdom, više ne bira sredstva da dođe do novca, naoružava se i počinje da prodaje drogu.

Verovatno najproblematičnija stvar vezana za tekstove ovog pravca, što se posle u najvećoj meri reflektovalo na našu muzičku scenu, jeste to što su žene nešto što dolazi s novcem. Kratko, jasno, uvredljivo i pogrešno. Ovo je povremeno dovodilo do dirljivih dijaloga u duetima, gde on nju želi i obećava joj da će na nju baciti brdo para, a ona njemu objašnjava da joj je to nebitno, već da, ukoliko je stvarno želi, batali prostitutke.

Autotjun

Ipak, trep muzika je vrlo brzo stekla ogroman broj poklonika jer, tehnički gledano, ima identične revolucionarne elemente kao i svaki dosadašnji krik bunta, kao što su bili hipi ili pank pokret. Neki je čak i smatraju novim pankom jer je reč o pobuni protiv sistema. Takođe, zvezde ovog pravca nisu uslovljene posebnim muzičkim talentom, jer je akcenat na poruci a ne na izvedbi. Što su pojedini autori oberučke prihvatili.

Srpska trep scena i te kako postoji, međutim, svaki njen pripadnik će se naježiti ukoliko se u ovaj pravac svrstaju današnji popularni muzičari poput Đale Brata ili Senide. Imena koja u svojoj muzici zaista sadrže elemente trepa zvanično su Ivan Ivanović Đus, Mimi Mercedez, Mejsi, Rimski i slični autori. Zabunu je u selu priču o srpskom trepu, verovano, uneo popularni Cobi, koji je, nakon pesama u kojima je sarađivao sa danas velikim imenima trepa, radio i sa Anom Nikolić i Darom Bubamarom. Kao što jedna lasta ne čini proleće, tako i jedan Cobi ne čini trep.