Indi je prefiks koji se sve češće čuje u svetu muzike, filma, kompjuterskih igara i svega drugog što podrazumeva kreativni rad. Ova reč, međutim, nema nikakve veze sa Indijom, iako je ona druga najmnogoljudnija zemlja na planeti i samim tim vrlo uticajna. Indi je, zapravo, skraćeno od independant, odnosno - nezavisno.

Frediju Merkjuriju je prvi izdavač za "Boemsku rapsodiju" rekao "Ovo ti niko neće slušati"

Kada vas veliki izdavači, sponzori, korporacije i druge fabrike para odbiju, a vi ipak nastavite da radite, postajete član ovog pokreta. Na kraju krajeva, nema dobrog mejnstrima koji u početku nije bio teški andergraund. Praktično nema zvezde koja svoj put nije počela upravo iz "indi" tačke. Ipak, današnji indi-pop je muzički pravac koji je i te kako dobio svoje oštre, prepoznatljive zvučne konture. A zašto je toliko popularan? Pa, zato što je iskren.

Stvarno mi

U Novom Sadu svojevremeno je svirala pank-grupa pod nazivom "Vrisak generacije". Njen pevač, Gaga, ipak nije znao koliko je ključan naziv dao svom malom bendu. Upravo te reči su ono što karakteriše svaki umetnički pravac koji će ući u istoriju: mladi autori rešavaju da razbiju dosadašnja pravila i otvoreno, neposredno i jasno govore o onome što ih zaista muči. Tako je, kao odjek blage melanholije generacije Z, nastao i indi-pop. Barem onog dela koji nije želeo da zamantra stihove o tome kako hoće pare i slavu, već se bavio unutrašnjim životom.

Ukoliko bi se tražile reference za numere i albume indi-pop bendova i autora kao što su "French vanilla", Jeanines ili "Stroppies", reč je o muzici koju stvaraju oni koji su kao deca verovatno voleli Pixies, Morphine, Talking Heads i slične stvari koje su puštali njihovi roditelji-alternativci, i u toj zvučnoj melanholiji pronašli izraz za današnju opštu apatiju. Takođe, simptomatično je obilno korišćenje gitarskog zvuka, koji je, globalno gledano, odavno prežaljena stvar. Dakle, čist hipsteraj.

Domaća lica indi popa

Ovdašnja indi-pop scena više je nego raznovrsna. Zapravo, ako se posmatra urbaniji deo mlade publike, moglo bi se reći da gitarski zvuk nikad nije ni prestao da rađa nove zvezde. Na primer, uz podršku već iskusnih stvaralaca istog pravca kao što su "Nežni Dalibor", "Artan Lili" i "Stray dog", na sceni se pre nekoliko godina pojavio Ivan Kačavenda, poznatiji kao Ivica. Nakon titule jednog od 10 najboljih mladih autora na "Demofestu", potom više singlova koji su se našli u samom vrhu na radijskim listama, a onda i albuma "1235", stigao je i do toga da se njegove pesme upotrebe kao deo saundtreka za seriju "Žigosani u reketu".

Ivu Lorens, zapravo Ivu Mišović, muzički kritičari porede sa najvećim svetskim imenima indi-scene. Završila je muzičke studije u Berlinu, potom bila voditeljka na regionalnom MTV kanalu, a onda rešila da pređe na "drugu stranu" singlom "Never get better".

Kad je reč o regionalnoj indi-pop sceni, veliku pažnju privlači i hrvatska autorka Nika Turković, koja je, zapravo, karijeru počela još na dečjoj pesmi Evrovizije, a onda dogurala i do džez-festivala.

Bolji svet

Indi-pop je, uprkos pretežno depresivnom zvuku, veoma optimistična pojava. U vreme kad je dovoljno poslagati fraze iz noćnog života u rime, a onda ih izrecitovati uz već postojeći bit koji je neko već napravio, pa biti umetnik, ovi stvaraoci jasno pokazuju da postoji potreba za drugačijim svetom. Svetom u kom su talenat i rad ponovo na ceni.