IDA PRESTER ZA W!: Za opstanak na sceni je potrebno ludilo i što bi Srbi rekli - "loženje"

Ukoliko je ne znate po pesmama, sigurno je znate sa instagrama. Ukoliko je niste sreli u Zagrebu, onda ste sigurno u Beogradu, onakvu kakva zaista jeste - opuštena, zanimljiva, prizemna i kreativna. Dijapazon njenih interesovanja je širok i čime god da se bavi ona uspeva u tome. U ovom intervjuu nam je otkrila u čemu je tajna tog uspeha, ali i na koji način ostati dosledan sebi i svojim vrednostima (i nakon 30. godine).

Uz Lollobrigidu sam doslovce odrasla, proputovala cijeli Balkan, upoznala sve ljude s kojima se danas družim, pa i muža (smeh). Zbog Lolle sam promijenila države, planiranu karijeru, izrodila djecu, okrenula životni kurs totalno. Eto što može nastati iz nevine zajebancije.. I dalje sam u šoku da se sve to tako odvilo, samo sam se pustila. Pred dvije godine sam shvatila da moram napraviti muzički reset, odmaknuti se malo od punka i započeti jednu novu fazu. Sad radim baš onakvu muziku kakvu volim i sama slušam. Opet se prepuštam, pa što bude (smeh).

Šta je potrebno za opstanak na sceni tokom svih ovih godina?

Samo ludilo. Taj divni srpski izraz kojeg nema u hrvatskom - loženje. Bavljenje muzikom, pogotovo ovakvom, nije nikakva karijera. To ti postane odmah jasno. Nema tu ni love, ni slave, ni društvenog ugleda. Većina ljudi te cijeli život gleda kao nekog luđaka koji nikako da odraste. Jer ili si Zdravko Čolić, a ako ne puniš Arene - što radiš na pozornici iznad tridesete godine? Ljubav je to, gospodo. Ovisnost neka, nemam pojma. Iz mene te pjesme samo cure, prerađujem doživljaje na taj način, nije to posao. A onda kad staneš pred sve te nepoznate ljude i vidiš da ih to radi, da se njihov svijet preklopio s tvojim, da pjevaju s tobom - meni nema boljeg osjećaja, vrh svijeta. Puno ljudi to izgubi vremenom, valjda je i to normalno, postane ti rutina. Dok god mi nije rutina, dok god pomislim na sljedeći koncert i osjetim leptiriće u stomaku k'o pred prvi dejt - do tad to sve ima smisla. I mislim da to publika vidi. Ja sam bas ložačica (smeh).

Tvoj omiljeni nastup i anegdota sa nastupa?

Omiljeni su mi nastupi na kojima je publika divlja. Bio je jedan nadrealan nastup u Kutini, u punk i HC klubu Baraka. Nisam vidjela luđe ljude. Doslovce su visjeli s nekih šipaka sa stropa, skakali na binu, head bangali.. Jedan je za vrijeme tog skakanja razbio zube i onako krvav nastavio plesati, ma sve je bilo van kontrole. Zato volim punk i uvijek će mi biti baza. Ludilo, energija, posvećenost trenutku... Ne volim izvođače koji su kuhana noga na stage-u. Ni publiku koja je kilava. Tu sam da vam na bini dam sve, ispričam vrlo osobne tajne, podijelim sreću i tugu, dignem nogu kad me ponese toliko visoko da dobijem diskus herniju, ostanem bez glasa. Kad se pogodi da i publika tako osjeća - to su koncerti za pamcenje.

A omiljeni koncert (da nije tvoj)?

Možda Arcade fire na In Music-u u Zagrebu pre koju godinu. Jako emotivan koncert, himnična muzika. Yeah yeah yeahs također na istom festivalu . E da, Interpol u Kolnu i Peaches u Berlinu. Ludi show.

Šta publika može da očekuje na tvom predstojećem koncertu u Beogradu?

Moze očekivati da ce ići kući punog srca s osmehom. Ako to uspijem - sretna sam.

Pored muzike, baviš se i mnogim drugim stvarima - promocijom, moderatorka si mnogih skupova. Kako sve to uklapaš sa privatnim životom i gde pronalaziš energiju?

Jednostavno - ja radim non stop (smeh). Nema predaha, turbina se okreće stalno. To sam tek nedavno skužila, da mi jako fali praznog hoda. Baš sam primijetila ljude danas dok sam putovala Blabla car-om. Neki spavaju, drugi gledaju neke serije, čavrljaju... Ja sam 5 sati buljila u telefon i radila. Pripreme za koncert, pripreme za djecu za prvi dan škole, pripreme za Weekend media festival, gledanje stanova na oglasu, odgovaranje na sto poruka... Nikad nisam u leru. Muž me dosta kritizira zbog toga. Treba svako malo stat, uživat u trenutku, al' zadnjih par godina sam stvarno mašina, bez toga ne ide ovakav život kakav ja vodim, u dvije zemlje, na sto frontova. Imam osjećaj da bi se sve raspalo da stanem. Al' i to ti je jedan vid neuroze, ne zavidi mi previše (smeh).

Aktivna si na društvenim mrežama, te si s obzirom da si nedavno podržala Kristinu Kovač u predstavljanju sebe javnosti u prirodnom izdanju, na kakve reakcije je ovaj "ženski pokret" pretežno naišao?

Čini mi se da su ljudi generalno razumijeli u čem' je bit. Ne da moramo okolo hodati zapuštene i dlakave, jer ako se sređuješ, onda nisi feministica, već da imamo pravo i to biti, nenašminkane, sijede i izborane, bez da nas maltretiraju. Stop teroru vječne mladosti i zategnutosti, djeca nam odrastaju u strašnom svijetu izopačenih kriterija! To vrijedi i za muškarce, naravno, mada oni skoro nikad nisu žrtve. Medijski buling i mizoginija su stvarno dosegli alarmantnu točku na Balkanu, Kristina je samo jedan malecki primjer.

Koliko su zapravo opasni standardi lepote koje nam društvene mreže danas nameću?

Puno opasniji nego što mislimo. Odgajamo generaciju nesretnih, isfrustriranih i poniženih mladih žena, koje nikad neće biti dovoljno dobre, lijepe i sexy. A to im se prodaje kao jedini kriterij uspjeha. Sjede kući i sate provode slikajući se iz svih uglova da dobiju nešto nalik svojim uzorima sa društvenih mreža. Kim Kardashian je nekoć davno pokrenula tu spiralu sunovrata, više nema nazad. Gledam hrpe predivnih mladih cura koje se doslovce kirurški uništavaju. Pa onda shvaćaju što su napravile, a izgled im je sve. Autentičnost i individualizam su po meni osnovni koncepti zdravog društva. A to se danas totalno gubi, svugdje na svijetu, a posebno tu kod nas.

Koliko je izazovno ostati dosledan svojim vrednostima i te vrednosti preneti na svoju decu?

To je vrlo lako zapravo. Samo guraš svoj film i ne okrećeš se. Koji put te život malo poklopi, al' se digneš i ideš dalje. Djeca uče iz primjera, ne ono što im tupiš i ponavljaš. Budi ok sam sa sobom, ne moraš biti krut, nije život crno-bijel. Prilagođavamo se kroz godine, mijenjamo prioritete, strategije, ukuse. Ali osnovni kurs je zadat i tužno je kad vidiš nekog da totalno kapitulira i izda sve za što se borio kao mlađi.

Kako izgleda život na relaciji Beograd-Zagreb?

Nomadski. Neprekidan strujni krug. Kad me Zagreb smori svojom tišinom i uspavanošću, zapičim u Beograd. Kad mi je u Beogradu previše histerije i kaosa, pobjegnem u Zagreb da se smirim. Predivan je taj život zapravo, mada fizički jako naporan. Al' ja sam se tu pronašla, u tom krvotoku između dva grada, savršeno mi odgovara taj koktel..

Omiljena mesta u Beogradu i Zagrebu?
U Beogradu su mi 20/44, Dim i naš Bistro grad. Za šetnju Košutnjak, za kupanje nudistički dio Ade. Za shopping - Robna kuća Beograd. U Zagrebu - Botaničar, Zrinjevac, Kolaž, jedno tajno party mjesto kraj Krematorija.

Na čemu trenutno radiš i koji su ti dalji planovi?
Trenutno je fokus na koncert. Karte su raprodane, tako da bar taj pritisak nemam, al'radim na sto detalja da to ispadne stvarno top. Od kostima, scenografije, uvježbavamo neke posebne pjesme koje inače ne sviramo.. Probat' ću ova zadnja dva dana ne misliti ni o čem drugom. Djeca su mi ostala u Zagrebu, to itekako pomaže - hvala mužu i roditeljima na razumijevanju, pamtim pa vratim (smeh).