Rediteljka EMINA KUJUNDŽIĆ: "Bosanski film je najbolji izvozni proizvod u stalnoj borbi za preživljavanjem"

U jednoj od sala novog Cineplexx bioskopa u Sarajevu, odgledala sam Eminin film. Sanjarski, idealistički pogled na ljubav, sa primesama avanture i road trip filma, pripadaju novom filmskom Balkanu, a Emina obećava da će se etablirati u sam vrh nezavisne kinematografije mlađe/srednje generacije.

Film će moći da se pogleda on demand za vreme trajanja Sarajevo film festivala, a biće i naknadna fizička projekcija na samom festivalu. Nakon toga će nastaviti svoj život na drugim festivalima.

Sa Eminom sam razgovarala o snimanju filma, izazovima, radu na velikim setovima poput Cirkus Kolumbiji Danisa Tanovića, kao i budućim projektima.

Po zvanju si slikarka, a po zanimanju sažeto - vizuelna umetnica. Pa opet, zašto baš film, i to dugometražni?

Film je kombinacija svih umjetnosti, tako da je to za mene bio logičan korak... Htjela sam da ispričam priču u žanru, zemlji i na vizualni način koji volim.

Kako si došla na ideju scenarija?

Na ideju sam došla kad sam pročitala članak na BBC portalu o pljački koja se desila u sjevernom dijelu Bosne. Pljačka je izvršena bez ispaljenog metka, a počinioci nikad nisu pronađeni. To me je inspirisalo da napišem priču u kojoj su pljačku izvršili moji likovi. Radnja filma bi se dešavala nakon pljačke i nakon što su podijelili novac. Htjela sam da ih postavim u situaciju gdje imaju novac ali da to ne znači da je time za njih sve završeno, nego da tek počinje. Tako sam napisala scenarij u kojem radnja kreće nakon happy end-a.

Koji su najveći izazovi sa kojima si se suočavala u celokupnom procesu?

Pronaci novac za snimanje bilo je izazovno, ali kao i svaki proces kroz koji se prođe veoma poučno. Uvijek sam imala veliko poštovanje prema producentima a sad nakon što sam isproducirala dugometražni film imam jos više.

Zanimljivo je da si finansije za film prikupila putem Indigogo platforme kao i od sponzora. Koliko je bio zahtevan taj proces i koliko dugo je trajao?

Proces je trajao par mjeseci i bio je jako zanimljiv, jer je trebalo osmisliti sve detalje - od kampanje, videa, vizuala do poklona za kontributore. Nije nam bilo naporno. Bilo je zabavno.

Kako je tekao sam proces snimanja, s obzirom da ste snimali u Sarajevu, Mostaru, na Bjelašnici i na hrvatskom primorju?

Ekipa koja je radila na filmu složila se da radi bez finansijske nadoknade. Svi su volontirali. Dogovor je bio da snimanje bude u Cinetopia uslovima. Direktor fotografije Almir Đikoli i ja godinama smo razrađivali manifesto Cinetopie i šta bi to podrazumjevalo, a kad smo odlučili da radimo Perfect Love Story znali smo da ćemo napokon imati priliku da iskusimo manifesto i vidimo da li je to uopšte moguće... Ispalo je i bolje od očekivanog - tokom snimanju su se dešavale nevjerovatne stvari. Ljudi su nas kontaktirali, dolazili, donosili darove i zahvaljivali što pravimo ljubavnu priču.

Kako je izgledao jedan prosečan dan na setu?

Sve je podsjećalo na porodični odmor filmske komune. Iznajmili smo vilu pored Mostara koja nam je bila i baza, production office i jedan od setova. Ujutro bismo doručkovali, slušali muziku, pregledavali materijal, razgovarali o prethodnom danu i pravili plan za slijedeći, a zatim bi išli na različite okolne lokacije snimati. I tako 10-ak dana.

Kako ste odabrali kasting?

Enisu sam ugledala dok je izvodila psa u šetnju. Svidjela mi se njena prisutnost, ali je nisam uspjela uslikati sprijeda te sam fotku s leđa poslala casting direktorici i prijateljici Timki Grin koja je slučajno pokazala tu fotku svom suprugu koji je prepoznao Nisinog cuku. Victora sam našla sasvim slučajno nakon dugotrajnog traganja na stranici njegove casting agencije. Kontaktirala sam ga preko mreža i kad sam mu poslala scenarij rekao je da bi rado došao u Bosnu i Hercegovinu i postao dio A Perfect Love Cinetopie.. Ostale uloge sam podijelila prijateljima i ostalo je historija.

Koliko ti je bilo teško da se odvojiš od kostimografije u filmu? Inače, kostimi su vam fantastični.

Hvala. Imam sreću da sam prijateljica i kuma Lane Ball koja je ne samo sarađivala sa mnom na par filmova na kostimu i scenografiji nego je takođe i žena enciklopedija sa predobrim stilom. Uvijek smo znale da želimo napraviti zajedno film s njom kao production dizajnerkom i da ćemo prekršiti sva nepisana i pisana pravila vizualnog pristupa u filmu i tako je i bilo.

Da li te je snimanje ovog filma na neki način promenilo?

Kako nije.. Sve što se dešavalo tokom procesa vezanog za ovaj film dokazalo mi je da kad odlučiš da ispuniš svoj san sve se posloži da to i ostvariš. Koliko ljubavi daš toliko i više se ljubavi vrati.

Perfect Love Story se čini poput filma unutar filma (a dream within a dream), višeznačan je i višeslojan. Kako si uspela da to ostvariš, a opet budeš konzistentna?

Knjige, filmovi, snovi i dubokoumni razgovori sa prijateljima kao i saradnja i njihova podrška su mi pomogli.. Da toga nije bilo teško da bi smogla snage da napravim ovako nešto.

Dočarala si i savremeni urbani duh Sarajeva kroz soundtrack mladih bendova i muzičara. Kako je tekla saradnja sa njima?

Dosta muzičara mi je dalo pjesme jer su to moji prijatelji i scene sam pisala slušajući ih. Neke sam upoznala tražeći im muziku i sad smo prijatelji. Kada se kreativci udruže dese se nevjerovatne stvari.

Radila si i na velikim filmskim ostvarenjima kao što je Cirkus Kolumbija Danisa Tanovića na poziciji asistentkinja kostimografa. Kako je izgledalo to iskustvo?

Na tom snimanju sam upoznala glumicu i aktivisticu Jelenu Stupljanin s kojom spremam novi projekat koji bi snimali u Beogradu. Jelena je osoba i profesionalac kojeg jako cijenim i radujem se što ću imati priliku sarađivati s njom.

Kako gledaš na bosansku kinematografsku scenu, a kako na regionalnu?

Kao najbolji izvozni proizvod koji je u stalnoj borbi za preživljavanjem. Strašno je to šta nam rade političke strukture u ovoj zemlji.  A vjerujem da je tako i u regiji... Politika se miješa u svaki segment života i dok se to ne promjeni ostaje nam da se borimo kako god znamo i umijemo a to je da pričamo priče.

Koje bi još filmove izdvojila sa ovogodišnjeg SFF-a?

Kratke filmove mojih studenta sa Sarajevo Film Academy-e, Murina Antonete i njene prejake ekipe, Oaza koja me raskučila, Bijela Tabija Igora Drljače, Minotaur Zulfikara Filandre, Gaza Mon Amour, i Quo Vadis Aida naravno. Nisam stigla pogledati Tražeći Veneru i to jedva čekam, kao i dokumentarce Disturbed Earth Kumjane Novakove, Isti san i Pomirenje.

Koji su ti planovi, da li već sada radiš na nekom novom projektu?

Spremam se za snimanje kratkog filma AUPM sa Nadine Mičić u glavnoj ulozi i poliram scenarij za film koji sam navele u prethodnom odgovoru radnog naslova White Shadows. U glavi mi se vrte jos tri-četiri priče od kojih sam neke već stavila na papir, a neke su samo zabilješke u čije se ozbiljno istraživanje trebam tek baciti.