Ona ima 22 godine, trči 8 kilometara za 41 minut i toliko je stručna da joj plaćaju da živi u centru Pariza. Došla je u Francusku da Evropljanima otkrije Internet, pošto oni o tome nemaju pojma. Iako zatucani i moralno nestabilni, svi muškarci u Parizu su neverovatno zgodni i savršeno obučeni. I svi odmah polude za njom. I žene su perfektno odevene, ali nisu toliko zgodne. Žene je mrze dok je ne zavole. Kada ona na instagramu postavi jednu rečenicu o preparatu za intimnu vlažnost kod sredovečnih žena, repostuje je žena predsednika države. To bi, ukratko, bila suština serije "Emili u Parizu", koju trenutno prati cela planeta.

Naravno, šupljine u scenariju, kojih, reklo bi se, ima više nego dobro napisanih mesta, nisu problem. Danas je slika ionako mnogo važnija od reči. Pa ipak, upravo te šupljine su, izgleda, najbolji marketing za ovu seriju: pored onih koji euforično tvituju o stajlingu, lepim muškarcima i duhovitim stereotipima u ovoj seriji, jednak je broj onih koji ne odolevaju a da ne objave propuste koje su zapazili:

S druge strane, ogroman broj gledalaca uopšte se ne osvrće na te trivijalnosti već samo želi Emilin život.

Ukoliko još niste gledali seriju, a niste ni sigurni da li bi trebalo, mi jesmo i evo šta treba da znate pre nego što počnete:

PROTIV

By Nataša Milošević

  • Glavna junakinja je nadobudna i krajnje nesvesna okruženja u kom se nalazi. Pošto je reč o komičnoj seriji koja je bazirana na stereotipima i predrasudama o Francuzima i Amerikancima, likovi su uočljivo nerealni i izveštačeni. Dijalozi su pretenciozni i blago usiljeni, bez ikakve potkrepljenosti realnim činjenicama i životnim okolnostima.
  • Iako serija ima dosta više šarma nego što sam inicijalno stekla utisak gledajući trejler, smeta koliko je površna, to mi ostaje glavni utisak od kog ne mogu da pobegnem.
  • Fabula se pretežno bavi stereotipima i svaki lik ima suviše očigledan kalup, što radnju čini predvidivom i samim tim dosadnom. Emili bi trebalo da bude simpatična ali je zapravo neprekidno blago iritantna Amerikanka. Njen dečko je, naravno, dosadni korpo-Amerikanac, šefica za koju radi je zavidna i ograničena, a onda se još pojavljuje arhetip zavodnika, koji je još povrh svega i profesionalni kuvar. Dakle, bljuc...
  • Banalizovanje kulture i običaja, kako američkih, tako i francuskih, smeta svakome ko putovao dalje od svoje četvrti. Serija ne daje ni jedan jedini približno realan primer života u današnjem Parizu, niti bilo kom drugom gradu. Sve je predizajnirano bez ikakvog objašnjenja. To ne pije vodu s obzirom na to da je serija bazično namenjena mladim ženama, a ne tinejdž populaciji.
  • Dijalozi između Emili i Francuza sa kojima radi su, uprkos neprekidnom vređanju, krajnje naivni. Emili se bavi marketingom i promocijom brendova preko društvenih mreža i, naravno, odmah joj polazi za rukom da je repostuje žena predsednika države. Naravno, to je zato što su Amerikanci osvešćeni i razumeju se u poslednje tehnološke trendove, dok su Francuzi zatucani pećinski Evropljani koji na posao dolaze u deset i trideset, lenji su, pa čak i priglupi.

ZA

By Igor Karanov

  • Gomila nekorektnog humora je pravo osveženje na današnjoj televiziji koja je, zahvaljujući političkoj korektnosti, postala neizmerno dosadna. Stereotipi su vrlo česta poštapalica u komičnim ostvarenjima, a ovde stvarno ima bisera. Na primer, kad vlasnik firme pita Emili: "Šta bi čovek bio bez uživanja?", direktorka, onako više za sebe, prokomentariše: "Nemac?"
  • Iritantno ponašanje glavne junakinje zapravo nas uči koje greške ne treba sami da pravimo: njena arogancija prikazana kroz ubeđenje da zna bolje od drugih, iskusnih kolega kako treba da se živi, radi, jede i sve drugo, zapravo je jedna ogromna crna rupa neznanja, koje ona, kako epizode odmiču, biva sve svesnija. U suštini, ovo je serija o sazrevanju.
  • Da bi prihvatila posao iz snova u Parizu, Emili u Čikagu ostavlja dečka kog, navodno, voli. I tu nam svima padne klapna jer osoba kojoj je posao važniji od životne ljubavi, jednostavno, sama ne zaslužuje ljubav. Na sreću, dečko se već u drugoj epizodi pokvari. Naposletku, poruka je jasna: ako vam je posao važniji od ljubavi, znači da ne osećate pravu ljubav. I ta poruka je tačna.
  • Gotovo svi muškarci u seriji su neviđeni ženskaroši, što je približno realnom životu. I tu je poenta jasna: kad nađete nekoga ko gleda samo u vas, to je to.
  • Kadrovi, fotografije i prizori su, istina, mogli biti nadahnutije snimljeni, ali osnovna pravila su ispoštovana: u svakom trenutku znamo gde smo i gde idemo. To je danas prava retkost na televiziji.
  • Glavna poruka serije je nešto što bi danas trebalo da stoji na svim bilbordima na planeti: Ko prati društvene mreže, propušta sve ostalo.