Američka filmska akademija, kako možemo da vidimo, i ove godine nastavlja sa politikom da Oskaru treba vratiti stari sjaj time što će se sa visokobudžetnih blokbastera preorijentisati na pravu umetnost bez roka trajanja. Najbolji dokaz koji smo za to dobili je činjenica da se u trci za najbolji dokumentarac našao film Maje Novakovići "A sad se spušta veče", priču o dve bake, bajalicama, obredima i magiji na balkanskim prostorima. Ipak, kako sama rediteljka kaže, njene dve glavne protagonistkinje, zapravo, sve vreme komuniciraju samo s prirodom.

Njena početna ideja da, kao istoričar umetnosti, sačuva lokalne rituale od zaborava, pretvorila se u poetične slike i zvukove koji su naprečac osvojili festivalsku publiku širom sveta. Pošto na Filozofskom fakultetu kroz rad na svojoj doktorskoj disertaciji izučava uticaj slike na čoveka, snimila je, po sopstvenim rečima, poetski dokumentarac koji obiluje vizuelnim metaforama.

Film je sniman u selu Pobrđe u Bratuncu, u kraju koji Maja poznaje od detinjstva, a eto, završiće i u Los Anđelesu.