Kao prvo, ako pričamo o humoru, on je, praktično, nemoguć bez nevinih žrtava. Smejemo se onome što je groteskno i zato u svakoj šali neko mora da bude ocrnjen. Korektan humor je, jednostavno, nemoguć. Ali, koliko se daleko u vređanju može ići a da to ne pređe granicu? Jako daleko, ako pitamo Sašu Barona Koena, čiji se nastavak popularnog filma sprema da zaposedne bioskope.

"Borat: Poklanjanje pornografskog majmuna vice premijeru Majklu Pensu zarad dobitka za nedavno poniženi narod Kazahstana" već je sam po sebi do te mere uvredljiv za pomenuti narod da film nije morao ni da se snima. Kao što je poznato, već nakon prvog filma čitava ova država bila je do te mere besna da je zvanično podigla tužbu protiv Koena. Ipak, američki sud je odbio, a onda su se, nakon nekoliko meseci, strasti smirile. Naravno, zahvaljujući novcu.

Kazahstanski ministar turizma zadovoljno je trljao ruke narednih meseci, pošto je turistička poseta ove države vrtoglavo skočila. Odjednom mu nije bilo bitno što pola zapadnog sveta putuje tamo da bi videla mentalno poremećeni narod koji seksualno opšti sa životinjama, ubija pse i izvozi decu za ranč Majkla Džeksona. Što, naravno, nema veze s mozgom. Svako ko je bio u Kazahstanu zna da imaju neke pomalo čudne običaje, kao što je taj da žene ustaju u 4 ujutro da bi napravile jezivo komplikovan doručak, kao i taj da se potuku za dobar dan, a onda se ponašaju kao da se ništa nije desilo, ali to su ipak elementi folklora koji, ako ćemo negovati bogatstvo razlika, imaju svoj šarm.

Ohrabren činjenicom da se čitava drama oko Borata završila hepiendom, Saša Baron Koen konačno se osmelio da, za svaki slučaj u tajnosti, snimi nastavak svog brutalnog ismevanja nepostojećih ljudskih osobina. Radnja filma nigde nije detaljnije predstavljena, ali s obzirom na dužinu naslova, da se naslutiti. 

Možda ćemo malo prekorevati sebe zbog toga, ali izgleda da ćemo se opet smejati.